Nedjelja
23. kolovoza
1. PRIPREMA ZA NAŠ KONAČNI TEST
a. Kako je Jakovljeva muka jednaka onome što će Božji narod uskoro trpjeti – i koji događaji su povezani s ovime? Jeremija 30:5, 6; Otkrivenje 22:11, 12.
„Jakovljevo iskustvo tijekom noći borbe i boli predstavlja kušnju kroz koju će Božji narod morati proći prije samog Kristovog dolaska.“ —Patrijarsi i proroci, str. 201.
b. Što moramo shvatiti o kraju vremena milosti? Djela 1:7; Ivan 9:4.
„Bog nam nije otkrio vrijeme kada će ova poruka doći svome kraju, niti kada će vrijeme milosti završiti. One stvari koje su nam otkrivene trebamo prihvatiti kao nešto namijenjeno nama i našoj djeci, ali nemojmo pokušavati saznati ono što je sakriveno kao tajna na vijeću Svemoćnoga.
Primala sam pisma u kojima me se pitalo imam li kakvu posebnu svjetlost u vezi s istekom vremena milosti; odgovarala sam da imam samo jednu poruku koju moram prenositi: da je sada vrijeme za rad dok traje dan, jer dolazi noć kada nitko neće moći raditi.“ —Odabrane poruke, knj. 1, str. 191.
Ponedjeljak
24. kolovoza
2. POTREBNA BUDNOST
a. Zašto mi, kojima je povjerena velika svjetlost, moramo biti vrlo oprezni u pripremi za miran susret s našim Gospodom? 1. Timoteju 5:24; 1. Petrova 4:17.
„Kad se na sudu otvore knjige s izvještajima, pred Bogom će se ispitati život svih koji su vjerovali u Isusa. Naš Zagovornik počet će najprije s onima koji su prvi živjeli na Zemlji, zatim će ići dalje s naraštaja na naraštaj te na kraju završiti sa živima. Svako će ime biti spomenuto i slučaj svakoga pojedinca pomno ispitan. Neka će imena biti prihvaćena, a neka odbačena.“ —Velika borba, str. 483.
„Veliko vidjelo i velike prednosti traže za uzvrat odgovarajuću svetost i neporočnost koja će biti srazmjerna mjeri vidjela koje su primili. Sve što bi bilo manje od toga Bog ne prihvaća.“ —Svjedočanstva za propovjednike, str. 454.
b. Objasnite kako su ozbiljnost i nada povezane s ovom stvarnošću. Izlazak 32:33; Ezekiel 18:24, 27–30.
„Nađu li se u knjigama nečiji grijesi koji nisu ni priznati ni oprošteni, imena tih osoba bit će izbrisana iz knjige života, a izvještaj o njihovim dobrim djelima izbrisat će se iz knjige spomenice…
Svi koji su se iskreno pokajali od grijeha i vjerom se pozvali na Kristovu krv kao na svoju žrtvu pomirnicu, dobit će oprost i to će biti zapisano pokraj njihovih imena u nebeskim knjigama. Budući da su postali dionici Kristove pravednosti i da su im karakteri u skladu s Božjim Zakonom, njihovi će grijesi biti izbrisani i bit će proglašeni dostojnima vječnog života.“ —Velika borba, str. 483.
„Uskoro - nitko ne zna kada - suđenje će prijeći na slučajeve živih. Naš život bit će pregledan u prisutnosti silnoga Boga. U ovo vrlo ozbiljno vrijeme svaka bi duša trebala poslušati Spasiteljevu opomenu: „Pazite, bdijte i molite se, jer ne znate kad će doći to vrijeme!” (Marko 13:33).
Kada završi istražni sud, sudbina sviju bit će odlučena za život ili za smrt.“ — Velika borba, str. 490.
Utorak
25. kolovoza
3. GROZOTA PUSTOŠI
a. Koje upozorenje trebamo primiti iz stvarnog – iako također simboličnog – događaja koji se dogodio u vremenu ranih kršćana? Matej 24:15, 16.
„Spasitelj je upozorio svoje sljedbenike: „Dakle, kad vidite „grozotu pustoši”, o kojoj govori prorok Daniel, gdje stoji na svetom mjestu – tko čita, neka shvati! – tada neka bježe u gore koji budu u Judeji.” Matej 24:15,16; Luka 21:20,21. Kad se idolopokloničke zastave Rimljana podignu na svetom tlu koje se prostire na nekoliko stotina metara izvan gradskih zidina, Kristovi sljedbenici trebaju potražiti sigurnost bježeći iz Jeruzalema. Kad ugledaju taj znak opomene, svi koji se žele spasiti moraju to učiniti bez oklijevanja.“ —Velika borba, str. 26.
„Ni jedan kršćanin nije poginuo prilikom razorenja Jeruzalema. Krist je unaprijed upozorio svoje učenike. Svi koji su povjerovali Njegovim riječima, pazili su na obećani znak.“ — Velika borba, str. 30.
b. Kako se grozota pustoši ponavlja na kraju vremena? Daniel 12:1.
„Kao što je opsada Jeruzalema od strane rimske vojske bila znak židovskim kršćanima da bježe, tako će prisvajanje sile od strane našeg naroda [Sjedinjene Države] u dekretu koji nameće papinsku subotu biti upozorenje za nas.“ —Maranatha, str. 180.
„Bilo mi je pokazano da Isus neće napustiti Svetinju nad svetinjama dok ne bude riješen slučaj svakog čovjeka bilo na spasenje bilo na uništenje, i da se Božja srdžba neće izliti dok Isus ne završi svoje djelo u Svetinji nad svetinjama, odloži svoju svećeničku odoru i obuče haljinu osvete. Tada će napustiti mjesto posrednika između svojeg Oca i čovjeka i Bog se više neće ustezati da na one koji su odbacili Njegovu istinu izlije svoju srdžbu. Vidjela sam da su srdžba naroda i srdžba Božja kao i vrijeme suđenja mrtvima bile jasno odvojene pojave koje slijede jedna za drugom, kao i to da Mihael još nije ustao i da još nije nastupilo vrijeme nevolje kakve nikad prije nije bilo. Narodi se već gnjeve, ali kad naš Veliki svećenik završi svoje djelo u Svetištu, On će ustati, obući haljinu osvete i tek tada će doći do izlijevanja sedam posljednjih zala.“ —Rani spisi, str. 36.
Srijeda
26. kolovoza
4. USMJERAVANJE NAŠE VJERE
a. Kako se vrijeme Jakovljeve nevolje ponavlja na kraju vremena? Jeremija 30:7 (prvi dio); Otkrivenje 13:11–17.
„Kad Krist završi svoju posredničku službu u čovjekovu korist, tada će početi vrijeme nevolje. Tada će se odlučivati o slučaju svake duše, a krv pomirenja više neće čistiti od grijeha… Kao što je gnjevni brat Jakovu prijetio smrću, tako će i Božji narod biti u opasnosti od bezbožnika koji će ih nastojati uništiti. Kao što se patrijarh cijelu noć borio za izbavljenje iz Ezavovih ruku, tako će i pravednici vikati Bogu noću i danju za izbavljenje od neprijatelja koji ih okružuju.
Sotona je optužio Jakova pred Božjim anđelima, tražeći pravo da ga uništi zbog njegova grijeha. On je potaknuo Ezava da pođe na njega, a tijekom patrijarhove duge noći borbe Sotona mu je nastojao nametnuti osjećaj krivice da bi ga obeshrabrio i slomio njegovo pouzdanje u Boga.“ —Patrijarsi i proroci, str. 201.
b. Dok nas Sotona ismijava zbog naših grijeha, čega se moramo prisjetiti? Izaija 1:18; 26:3, 4.
„Kad je izmučeni Jakov uhvatio Anđela i sa suzama zavapio, nebeski ga je Vjesnik, da bi iskušao njegovu vjeru, podsjetio na njegov grijeh i pokušao otići od njega. Ali, Jakova se nije moglo odvratiti. On je naučio da je Bog milostiv i on se prepustio njegovoj milosti. On je istaknuo svoje pokajanje za grijeh i molio za izbavljenje. Kritičko preispitivanje njegovog života natjeralo ga je u očaj; ali on se čvrsto držao Anđela, i s gorljivim, molećivim uzvicima ponavljao svoju molbu dok nije nadvladao.
Takvo će biti iskustvo Božjeg naroda u njihovoj posljednjoj borbi sa silama zla. Bog će ispitati njihovu vjeru, njihovu ustrajnost, njihovo povjerenje u njegovu silu da ih izbavi. Sotona će ih nastojati prestrašiti mislima da su njihovi slučajevi beznadni, da su njihovi grijesi preveliki da bi im bilo oprošteno. Oni će biti duboko svjesni svojih nedostataka i dok budu promatrali svoje živote, njihova će nada tonuti. Međutim, prisjećajući se veličine Božje milosti i vlastitog iskrenog pokajanja, oni će tražiti obećanja što ih je On dao kroz Krista bespomoćnim, pokajničkim grješnicima“ - Patrijarsi i proroci, str. 201, 202.
Četvrtak
27. kolovoza
5. JAKOVLJEVA SNAGA
a. Što treba biti najveća briga u vremenu Jakovljeve nevolje – i koje ohrabrujuće vijesti imamo o njoj? Izaija 44:22; Jeremija 30:7 (zadnji dio).
„Da se Jakov nije ranije pokajao za svoje grijehe kad je prijevarom dobio prvorodstvo, Bog ne bi čuo njegovu molitvu i milostivo sačuvao njegov život. Ako u vrijeme nevolje u Božjem narodu bude nepriznatih grijeha dok ih bude mučio strah i briga, oni će biti svladani, očaj će uništiti njihovu vjeru i oni neće imati vjeru da mole Boga za izbavljenje. Premda će imati dubok osjećaj nedostojnosti, oni neće imati skrivenih grijeha koje treba otkriti. Kristova krv pomirenja obrisat će njihove grijehe i oni ih se neće moći sjetiti.“ —Patrijarsi i proroci, str. 202.
b. Opišite vatrenost s kojom trebamo tražiti Boga sada. Matej 11:12.
„[Matej 11:12] Silovitost o kojoj se ovdje govori je sveta ozbiljnost, kakvu je Jakov pokazao. Mi ne trebamo pokušati dovesti sebe do snažnih osjećaja, nego smireno, uporno, trebamo usmjeravati naše molitve prijestolju milosti. Naš posao je poniziti svoje duše pred Bogom, priznajući svoje grijehe i u vjeri se približavati Bogu. ”—That I May Know Him, str. 272.
„Pravednici će u svojim nevoljama imati duboki osjećaj bezvrijednosti i s mnogim suzama će priznavati svoju ništavnost te će kao Jakov, tražiti Božja obećanja kroz Krista, koja su dana samo takvim ovisnim, bespomoćnim i pokajničkim grešnicima.”—The Spirit of Prophecy, knj. 1, str. 121, 122.
Petak
28. kolovoza
PITANJA ZA OSOBNO RAZMIŠLJANJE
1. Zašto je Bog mudro odlučio ne otkriti trenutak kraja vremena milosti?
2. Kako sam ja u opasnosti da budem previše opušten u pogledu svog duhovnog stanja?
3. Što će se dogoditi kad Isus završi Svoju posredničku službu?
4. Koje dvije suprotne zablude su opasne u pogledu našeg priznavanja grijeha?
5. Kako ja mogu revno izgrađivati stvarnu bliskost s Bogom poput Jakova?