Nedjelja
16. kolovoza
1. JAKOVLJEVA JEDINA NADA
a. Kako se Jakov osjećao kad je čuo kako Ezav dolazi s 400 ljudi – i u potpunom očaju, što je jedino mogao učiniti? Postanak 32:7 (prvi dio), 9–12.
„Grješno postupanje kojim je Jakov prevario svog oca je stalno bilo pred njegovim očima. Znao je da je ovo dugo izgnanstvo posljedica njegovog vlastitog odstupanja od čvrstih principa, pravednog zakona. Razmišljao je o ovome dan i noć, njegova savjest ga je optuživala što je učinilo njegovo putovanje vrlo tužnim. Kako je čeznuo da ponovno može proći putem na kojem je pao i uprljao svoju dušu mrljom grijeha. Prije svojeg prijestupa imao je osjećaj Božjeg odobravanja koje mu je davalo hrabrost u poteškoćama te radost usred nevolje i potištenosti. Ovaj duboki i stalni mir mu je već dugo vremena bio stran. Ipak se sa zahvalnošću prisjećao dobrote koju mu je Bog pokazao kroz viziju sjajnih ljestava i kroz obećanja pomoći i vodstva. Ozbiljnim preispitivanjem pogrešaka i prijestupa u svom životu te načina na koji je Bog postupao prema njemu, ponizno je priznao svoju bezvrijednost, veliku Božju milost i uspjeh koji je okrunio njegove napore.
Dok su se pred njim u daljini pojavili brežuljci njegove rodne zemlje, srce patrijarha je bilo uzburkano. Bio je osvjedočen o Bogu i uvjerio se kako Njegova obećanja ne mogu podbaciti; vjerovao je da će Bog biti s njim; ipak dok se približavao Edomu, bojao se Ezava.”—The Signs of the Times, November 20, 1879.
Ponedjeljak
17. kolovoza
2. U SAMOĆI SA SPASITELJEM
a. Koji mudar i taktičan plan je Jakov odlučio primijeniti? Postanak 32:13–21.
„Jakov je zaustavio svoje putovanje kako bi stvorio planove za umirivanje gnjeva svog brata. Nije želio nesmotreno žuriti u opasnost, ali je poslao mnoge poklone Ezavu preko svojih slugu, s porukama koje su trebale ostaviti dobronamjeran dojam. Poslao je svoje žene i djecu sa svim što je posjedovao da krenu putovati dalje, dok je on ostao iza. Smatrao je kako će pogleda na bespomoćnu malu skupinu dotaknuti Ezavove osjećaje, koji je, iako osvetoljubiv i smion, ipak bio sažaljiv i nježan prema slabima i nezaštićenima. Da je njegovo oko prvo ugledalo Jakova, njegov gnjev bi možda bio pobuđen te bi svi bili uništeni.”—The Signs of the Times, November 20, 1879.
b. Objasnite Jakovljev prioritet u ovom trenutku. Postanak 32:22–24 (prvi dio).
„Jakov je želio biti sam s Bogom. Bila je ponoć. Sve zbog čega mu je život bio drag je bilo u daljini, izloženo opasnosti i smrti. Najgorča kap u njegovoj čaši muke je bila pomisao kako je njegov vlastiti grijeh donio ovu veliku opasnost na njegove žene i djecu, koji su bili nedužni za grijeh kojeg je on skrivio. Odlučio je provesti noć u poniženju i molitvi. Bog je mogao omekšati srce njegovog brata. Bog je bio njegovo jedino utočište i jedina snaga. Na pustom mjestu, opustošenom od strane pljačkaša i ubojica, on se poklonio pred Bogom u dubokoj uznemirenosti; bol je ispunjavala njegovu dušu, a iskrenim vapajima pomiješanim sa suzama on je iznio Bogu svoju molitvu.” —The Signs of the Times, November 20, 1879.
c. Kako je Jakovljeva žarka molitva trebala biti primjer budućim generacijama? Psalam 46:1–3, 7.
„Jakov je odolio zato što je bio ustrajan i odlučan. Njegovo iskustvo svjedoči o sili ustrajne molitve. Sada je vrijeme da naučimo ovu lekciju o molitvi u neslomljivoj vjeri kojom se može sve nadvladati.“ —Služba kolportera, str. 81.
Utorak
18. kolovoza
3. NOĆ BORBE
a. Što se iznenada dogodilo dok se Jakov molio – i zašto je to značajno za nas? Postanak 32:24–26.
„Snažne ruke su odjednom uhvatile Jakovljeva ramena. On se odmah suprotstavlja svom napadaču jer osjeća kako je ovo napad na njegov život; da je u rukama pljačkaša ili ubojice. Sukob je žestok; nitko ne progovara ni riječi; ali Jakov ulaže svu svoju snagu i ne popušta u svojim naporima ni na trenutak. Tako se borba nastavila gotovo do svanuća kad je stranac dotaknuo Jakovljev bok te je on postao hrom u istom trenutku. Patrijarh je sada shvatio tko je njegov suparnik. On zna da je bio u fizičkom sukobu s nebeskim glasnikom i kako mu zbog toga njegovi gotovo nadljudski napori nisu donijeli pobjedu. Sad je onesposobljen i pati od snažnog bola, ali neće opustiti svoj stisak. On pada, pokoreni borac, pun pokajanja i slomljen, na vrat anđela.
U nadahnutoj priči o ovom događaju, onaj koji se borio s Jakovom se naziva čovjekom; Hošea ga naziva anđelom [Hošea 12:4]; dok je Jakov rekao, „ja vidjeh Boga licem u lice”. On je također imao i snagu od Boga. To je bilo Veličanstvo Neba, Anđeo saveza, koji je Jakovu došao u ljudskom obličju. Nebeski glasnik je koristio svoju silu kako bi se oslobodio iz Jakovljevog stiska; On ga traži „pusti me, zora je“. Ali Jakov je čeznuo za Božjim obećanjima; on je vjerovao Njegovoj riječi, koja je sigurna i neiscrpna kao i Njegovo prijestolje; i sad kroz poniženje, pokajanje i predanje samoga sebe, ovaj grješan i slab smrtnik može sklopiti dogovor sa Isusom Kristom: „Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.“ Kakva smionost se ovdje otkrila! Kakva uzvišena vjera, kakva ustrajnost i sveto povjerenje! Je li ovo bila drskost i pretjerana bliskost s Jakovljeve strane? Da je njegova molba bila takve prirode, Jakov ne bi preživio ovaj događaj. Njegova čežnja nije bila ohola, hvalisava niti drska, već puna povjerenja. To je bila čežnja čovjeka koji shvaća svoju slabost i bezvrijednost, ali i Božju sposobnost da ispuni Svoja obećanja.”—The Signs of the Times, November 20, 1879.
b. Kako nas Isus poziva da ustrajemo u molitvi poput Jakova? Luka 18:1–8.
Srijeda
19. kolovoza
4. MILOST SVEMOGUĆEGA
a. Zašto moćni Anđeo zavjeta nije nadvladao običnog čovjeka? Job 23:6; Luka 11:13.
„I kad vidje da ga ne može svladati“ [Post. 32:25]— Veličanstvo Neba nije savladalo čovjeka od zemaljske prašine, grješnog smrtnika! Razlog za to je što se čovjek čvrsto držao za Božja obećanja rukom vjere i božanski glasnik ne može ostaviti onoga koji se pokajnički, plačući i bespomoćno predao u Njegovo naručje. Njegovo veliko srce puno ljubavi ne može odbaciti poniznog molitelja bez uslišenja njegove molbe. Krist ga nije želio ostaviti neblagoslovljenim dok je njegova duša bila obavijena tamom.”—The Signs of the Times, November 20, 1879.
„On [Jakov] se drhtavom rukom čvrsto držao Božjih obećanja i Srce beskrajne Ljubavi nije se moglo oglušiti na grješnikove molbe.“—Patrijarsi i proroci, str. 197.
b. Objasnite rezultat Jakovljev borbe i zašto je njegovo ime promijenjeno. Postanak 32:27–32.
„Pogreška koja je dovela do Jakovljeva grijeha kojim je prijevarom pridobio pravo prvorodstva sada je jasno stavljena pred njega.
On nije vjerovao Božjim obećanjima, ali je svojim naporima pokušavao ostvariti ono što bi Bog dao na način i u vrijeme koje On izabere.
Anđeo je pitao Jakova, ‘Kako ti je ime?’ i kad je Jakov odgovorio, On je rekao, ‘Od sada se više nećeš zvati Jakov [varalica], nego Izrael; jer si se junački borio s Bogom i s ljudima i nadjačao si.’ [Postanak 32:28]. Jakov je primio blagoslov za kojim je čeznula njegova duša. Njegov grijeh, prijevara i nepošteno istiskivanje s položaja bili su oprošteni. Kriza njegova života je prošla. Sumnja, smetenost i grižnja savjesti zagorčavali su njegov život, ali sada se sve promijenilo, i mir je nakon pomirenja s Bogom bio sladak.”—Historical Sketches, str. 131, 132.
Četvrtak
20. kolovoza
5. MISIJA DRUGOG ANĐELA
a. Što se dogodilo kad su se Jakov i Ezav sreli – i zašto? Postanak 33:1–4.
„Dok se Jakov borio s Anđelom, drugi je nebeski vjesnik poslan Ezavu. Ezav je u snu vidio svog brata koji je dvadeset godina bio prognan iz kuće njihova oca, vidio ga je okružena božanskim vjesnicima. Ezav je vojnicima ispričao san zajedno sa zapovijedi da ne povrijedi Jakova, jer je s njim Bog njegovih otaca…
Oslanjajući se na svoj štap patrijarh je izašao u susret skupini vojnika, klanjajući se iznova do zemlje u znak poštovanja, dok je njegova mala pratnja iščekivala susret s dubokom tjeskobom. Oni su vidjeli kako su Ezavove ruke zagrlile Jakova, pritišćući na grudi onoga kojemu su dugo prijetile strašnom osvetom. Osveta se sad promijenila u nježnu bliskost i onaj koji je nekoć tražio krv svoga brata, plakao je suze radosnice, njegovo srce se rastopilo najnježnijim iskazima ljubavi i prisnosti. Vojnici u Ezavovoj vojsci su vidjeli rezultat noći plača i molitve; ali nisu znali ništa o sukobu i o pobjedi. Oni su razumjeli osjećaje patrijarha, supruga i oca, prema svojoj obitelji i vlasništvu; ali nisu mogli vidjeti povezanost koju je on imao s Bogom, koja je pridobila Ezavovo srce, povezanost s Onim koji drži sva srca u Svojoj ruci.”—The Signs of the Times, November 20, 1879.
b. Kako je ovaj susret zaključen? Postanak 33:10, 11, 15–17.
Petak
21. kolovoza
PITANJA ZA OSOBNO RAZMIŠLJANJE
1. Kao Jakov, kojih dokaza Božje naklonosti se ja moram prisjetiti kad se nađem u krizi?
2. Osim donošenja darova, kako se Jakov pripremao za susret sa svojim bratom?
3. Kako moj molitveni život može postati više nalik Jakovljevom?
4. Objasnite duhovne rezultate Jakovljeve noći borbe.
5. Kakva mogućnost postoji da anđeli promijene srce nekoga koga poznajem?