Nedjelja
9. kolovoza
1. POKUŠAJ NAPUŠTANJA LABANA
a. Na koji način se Jakov osjećao primoranim otići iz Padan-Arama i kakva je bila Labanova reakcija? Postanak 31:20–23.
„Brzo je sakupio stada ovaca i goveda i poslao ih naprijed, a Jakov je sa svojim ženama, djecom i slugama, prešao Eufrat idući prema Gileadu, na granici Kanaana. Laban je nakon tri dana čuo za njihov bijeg, pošao u potjeru i sustigao ih nakon sedam dana. On je kipio od bijesa namjeravajući ih vratiti natrag, i nije sumnjao da to može učiniti, budući da je njegova skupina bila nadmoćnija.“ —Patrijarsi i proroci, str. 193.
b. Što je spriječilo Labana da naudi Jakovu? Ipak, kao idolopoklonik, što je naglašavao kad su se sreli? Postanak 31:24–30.
„To što on [Laban] nije izvršio svoju neprijateljsku namjeru može se zahvaliti činjenici da je sam Bog posredovao da zaštiti svog slugu…
Laban… je prema Jakovu postupao lukavo i surovo, a sada ga je s uobičajenom dvoličnošću ukorio zbog tajnog odlaska.“ —Patrijarsi i proroci, str. 193.
Ponedjeljak
10. kolovoza
2. UČENJE O ČUVANJU OBITELJI
a. Zašto možemo biti ohrabreni Jakovljevom odbojnošću prema idolopoklonstvu – i upozoreni Rahelinim skrivenim grijehom koji je zasigurno utjecao na ostatak obitelji? Postanak 31:31–35; Izreke 15:3.
„Duh poganskog idolopoklonstva danas je zreo, premda je pod utjecajem znanosti i odgoja poprimio mnogo rafiniranije i privlačnije oblike. Svaki novi dan pruža tužni dokaz da vjera u pouzdanu proročku riječ brzo nestaje i da ljudske umove zaokuplja praznovjerje i Sotonine magije. Svi koji ozbiljno ne istražuju Pisma i ne pokoravaju svaku želju i životni cilj ovom nepogrešivom mjerilu, svi koji ne traže Boga u molitvi radi poznavanja Njegove volje, sigurno će odlutati s pravog puta i pasti pod utjecaj Sotoninih prijevara.“ —Svjedočanstva, knj. 5, str. 192.
„Nemojte činiti ništa pred strancima što ne biste učinili pred svojim ocem i majkom ili što biste se stidjeli učiniti pred Kristom i svetim anđelima…
Kažem vam, mladići, budite oprezni jer ne možete činiti ništa što nije otvoreno očima anđela i Bogu. Ne možete učiniti zlo, a da na utječete na druge. Dok vaša djela otkrivaju vrstu materijala koji koristite u izgradnji svojega karaktera, ona isto tako silno utječu na druge“— Svjedočanstva, knj. 5, str. 398.
b. Kako je Jakov ukratko opisao svoj život sa sebičnim Labanom – i što je bio jedini odgovor koji je Laban mogao dati? Postanak 31:36–42, 44, 48–50.
„Laban nije mogao poreći iznesene činjenice pa je predložio da sklope savez mira.“ —Patrijarsi i proroci, str. 193.
„Iako je samo svojim lukavstvom naveo Jakova da uzme dvije žene, Laban je znao da je mnogoženstvo pogrešno. On je dobro znao da je upravo to izazvalo ljubomoru između Lee i Rahele i naveo ih da još i svoje služavke daju Jakovu, što je unijelo pometnju u obiteljske odnose i još više uvećalo nesreću njegovih kćeri. A sada prilikom konačnog rastanka s njima, kad su one otputovale daleko od njega i kad su njihovi interesi bili potpuno odvojeni od njegovih, on je htio da se pokaže kako bdije nad njihovom srećom. Dajući Jakovu dvije žene, Laban je unesrećio ne samo njega nego i sebe i svoje obje kćeri.“ —Biblijski komentar, knj. 1, str.1095.
Utorak
11. kolovoza
3. SUOČAVANJE S IDUĆIM KORAKOM
a. Kako je zaključeno Jakovljevo iskustvo u Padan-Aramu? Postanak 31:51–55.
„Da bi potvrdile savez, obje su strane priredile gozbu. Tu su noć proveli u prijateljskom odnosu, a u svitanje Laban i njegova pratnja su otišli. S ovim rastankom je prestala svaka veza između Abrahamove djece i stanovnika Mezopotamije.“ —Patrijarsi i proroci, str. 194.
b. Kako nas blagoslov kojeg je Jakov primio na početku putovanja u svoju rodnu zemlju može ohrabriti? Postanak 32:1, 2.
„Premda je Jakov napustio Padan-Aram iz poslušnosti prema božanskoj uputi, on je sa zlim slutnjama ponovno pošao putem kojim je, kao bjegunac, prošao prije dvadeset godina. Pred njim je uvijek bio njegov grijeh, prijevara njegova oca. Znao je da je njegovo izgnanstvo bilo izravna posljedica tog grijeha, i o njemu je razmišljao dan i noć, a ukori savjesti koja ga je optuživala činila je putovanje mučnim…
Kako se putovanje bližilo kraju, pomisao na Ezava izazvala je mnoge uznemirujuće predosjećaje. Nakon Jakovljeva bijega Ezav je sebe smatrao jedinim nasljednikom očeve imovine. Vijest o Jakovljevu povratku mogla je pobuditi strah da on dolazi tražiti svoj dio nasljeđa. Ezav je sada mogao svom bratu nanijeti zlo, ako je želio, mogao mu se suprotstaviti nasiljem, ne zbog želje za osvetom, već da sebi osigura nasljedstvo nad bogatstvom što ga je on tako dugo smatrao svojim.
Gospod je ponovno Jakovu dao znak o božanskoj brizi. Dok je putovao prema jugu od brda Gilead, dvije skupine nebeskih anđela išle su ispred i iza njegove skupine, kao njihova zaštita. Jakov se sjećao viđenja u Betelu u prošlosti, i njegovo je opterećeno srce osjetilo olakšanje zbog dokaza da su božanski vjesnici koji su mu donijeli nadu i hrabrost za bijega iz Kanaana i sada bili njegovi čuvari za njegova povratka. I on je rekao: ‘Ovo je Božje taborište!’ Zato nazva ono mjesto Mahanajim.” — Patrijarsi i proroci, str. 195.
Srijeda
12. kolovoza
4. RAZLOG ZA ZABRINUTOST
a. Koje mudre mjere opreza je Jakov poduzeo radi svoje sigurnosti? Postanak 32:3–5.
„Ipak, Jakov je smatrao da mora nešto učiniti da bi bio siguran. On je stoga poslao vjesnike s pomirljivim pozdravom svom bratu. On ih je uputio kojim će se riječima obratiti Ezavu. Prije rođenja dvojice braće prorečeno je da će stariji služiti mlađem, i da sjećanje na to ne bi prouzročilo gorčinu, Jakov je rekao slugama da ih šalje „svome gospodaru”. Kad dođu pred njega, oni su svog gospodara trebali nazvati „sluga tvoj Jakov”, a kako bi uklonio strah da se on, usamljeni lutalica, vraća tražiti očevo nasljeđe, Jakov je pozorno uobličio svoju poruku: „Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim očima.“ —Patrijarsi i proroci, str. 195, 196.
„Jakov nije tražio prednosti za sebe, već je pristupio bratu kao sebi nadređenom, nadajući se da će umiriti gnjev koji je uzrokovao svojim ranijim postupcima”—The Signs of the Times, November 20, 1879.
b. Unatoč Jakovljevoj pažljivosti, kako su glasnici odgovorili? Postanak 32:6.
„Ali sluge su se vratile s vijestima da se Ezav približava s četiri stotine ljudi i da nije odgovorio na prijateljsku poruku.“ — Patrijarsi i proroci, str. 196.
c. Opišite Jakovljevu situaciju u ovom trenutku. Postanak 32:7, 8.
„Jakov se silno uplaši. Nije se mogao vratiti, a bojao se poći naprijed. Njegova skupina, nenaoružana i nezaštićena, bila je posve nepripremljena za ovakav neprijateljski susret. On ih je podijelio u dvije skupine, tako da bude li jedna napadnuta, druga ima priliku pobjeći.“ —Patrijarsi i proroci, str. 196.
Četvrtak
13. kolovoza
5. GREŠNIK KOJEMU TREBA NADA
a. Kao i Job, kakvo iskustvo je i Jakov sad proživljavao? Job 7:6, 20.
„Bilo je to u pustom, planinskom predjelu, lovištu divljih zvijeri i mjestu gdje su vrebali ubojice i pljačkaši. Sam i nezaštićen, Jakov se sagnuo do zemlje duboko potresen. Bila je ponoć. Sve što mu je život činilo dragim bilo je daleko od njega, izloženo opasnosti i smrti. Najteža je od svega bila pomisao da je njegov grijeh navukao ovu opasnost na nevine“—Patrijarsi i proroci, str. 196, 197.
b. Opišite prirodno stanje svakoga od nas – i objasnite našu jedinu nadu. Izaija 1:5, 6, 18–20.
„Po svojoj prirodi mi smo daleko od Boga. Sveti Duh opisuje naše stanje ovim riječima: „Mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha”, „sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo”, „nema ništa zdrava”. Mi smo se zapleli u Sotoninu mrežu, koji nas je „ulovio žive za svoju volju”. (Efežanima 2:1; Izaija 1:5, 6; 2. Timoteju 2:26). Bog nas želi iscijeliti i osloboditi. Ali, budući da to zahtijeva potpunu promjenu, obnavljanje cijele naše prirode, mi se moramo potpuno predati Njemu.
Borba protiv samoga sebe je najveća borba koja se ikada vodila. Odricanje od samoga sebe te pokoravanje svega Božjoj volji ne mogu se ostvariti bez borbe, ali se duša mora pokoriti Bogu prije nego što se može preporoditi i postati sveta.“ —Put Kristu, str. 43.
Petak
14. kolovoza
PITANJA ZA OSOBNO RAZMIŠLJANJE
1. Unatoč svojim riječima, zašto je Labana razljutio Jakovljev odlazak?
2. Koje loše navike je Rahela očigledno naučila od svog oca?
3. Kako je Gospod tješio Jakova u teškom trenutku polaska na put?
4. Koju promjenu pristupa je Jakov shvatio da mora imati za susret s Ezavom?
5. Kad kajanje prati probleme, gdje jedino možemo tražiti pomoć?