Back to top

Sabbath Bible Lessons

Lutanje kroz pustinju (1)

 <<    >> 
8. lekcija Subota, 22. veljače 2020.

Pouke iz Mare i Elima

„I zavapi on Gospodinu. I pokaza mu Gospodin neko drvo od kojega, nakon što ga je bacio u vode, vode postadoše slatke; ondje im on sastavi propis i odredbu, i ondje ih iskuša;“ Izlazak 15, 25.

„Tražite mudrost od Gospoda u svakoj nevolji. U svakom iskušenju molite Isusa da vam pokaže put kojim ćete se izbaviti iz svojih poteškoća, i tada će vam se otvoriti oči da prepoznate lijek koji vam je potreban i na svoj slučaj primijenite iscjeljujuća obećanja koja su zapisana u Njegovoj Riječi.” —Odabrane poruke, 2. str. 273.

Predlažemo da pročitate:   Patrijarsi i proroci, str. 291–294. 

Nedjelja 16. veljače

1. U PUSTINJI ŠUR

a. Koliko dana su Izraelci putovali kroz pustinju bez da su pronašli vodu? Izlazak 15, 22.

b. Kako se zvalo mjesto gdje su pronašli vodu i kakva je bila voda? Izlazak 15, 23. Što znači „Mara“? (Isti stih usporedi s Ruta 1, 20.)

„Međutim, oni ni nakon tri dana putovanja nisu mogli naći vode. Zalihe koje su ponijeli sa sobom bile su potrošene. Nije bilo vode da ugase žeđ dok su iscrpljeno hodali suncem spaljenom ravnicom. Mojsije, koji je poznavao ovaj kraj, znao je ono što drugi nisu, da u Mari, najbližem mjestu gdje su se mogli naći izvori, voda nije pitka. On je s velikom zabrinutošću promatrao oblak koji ih je vodio. Srce ga je boljelo kad je čuo kako razdragani povici: „Voda! Voda!” odjekuju kolonom. Ljudi, žene i djeca radosno su požurili i nahrupili oko izvora kad se iz naroda razlijegao bolan povik: voda je bila gorka.” —Patrijarsi i proroci, str. 291.


Ponedjeljak 17. veljače

2. ZABORAVLJANJE BLAGOSLOVA

a. Što je narod činio kad su počeli patiti od žeđi? Izlazak 15, 24; Psalam 106, 13.

„U strahu i očaju oni su ukoravali Mojsija što ih je poveo ovim putem, zaboravljajući da je njih kao i njega vodila božanska prisutnost u tom tajanstvenom oblaku. Ožalošćen njihovom nevoljom, Mojsije je učinio ono što su oni zaboravili učiniti – zavapio je Bogu za pomoć.” —Patrijarsi i proroci, str. 291.

b. Što Krist poručuje onima koji zaboravljaju prijašnje blagoslove u tjeskobi za svoje buduće potrebe? Luka 12, 29. 30.

„Kršćani se ne bi smjeli op¬terećivati tjeskobnim brigama. Ako ljudi vole i slušaju Boga i ako učine svoj dio, Bog će se pobrinuti za sve njihove potrebe. Iako svoj svagdašnji kruh morate zarađivati znojnog čela, ne njegujte nepovjerenje prema Bogu, jer će se u velikom planu Njegove providnosti On iz dana u dan brinuti o vašim potre¬bama.” —Savjeti o upraviteljskoj službi, str. 227.

c. Što pokazuje da nas Krist nikad neće zaboraviti? Izaija 44, 21; 49, 15. 16.

„Isusova ljubav je nešto neskriveno, nježnije čak i od ljubavi majke prema dje¬tetu. Najnježnija ljubav koju poznajemo je majčina ljubav pre¬ma djetetu, ali Isusova ljubav je nadmašuje. Naklonost majke može se promijeniti. Majke mogu postati neljubazne, ali Isus neće nikad postati nemaran, neljubazan ni grub prema svojoj djeci.

Stoga nikad, nikad ne pokazujmo sumnju i nedostatak vje¬re. Njegova ljubav je tako snažna da vlada svim sklonostima Njegove naravi, i On koristi sve svoje obilne zalihe da bi svome narodu činio dobro. Njegova ljubav je trajna, ne mijenja se kao varljiva sjenka. Nikad nemojmo osramotiti Boga trudeći se uporno sačuvati sami sebe, pogleda prikovanog za sebe i imajući sebe neprestano u vidu.“ —Podignimo pogled, str. 180.

„O, kako mi lako zaboravimo Boga, ali On nikada ne zaboravlja nas; On nas svakog trenutka pohodi svojim blagoslovima.” —Naše visoko zvanje, str. 314.


Utorak 18. veljače

3. GORKO UČINJENO SLATKIM

a. Kako je voda kod Mare postala pitka? Izlazak 15, 25. Koje praktične pouke možemo naučiti iz ovoga?

„Bog se pobrinuo kojim načinom pružiti pomoć čovjeku u svakom iskušenju. Kad je Izrael u pustinji naišao na gorku vodu Mojsije je zavapio ka Gospodu. Za iscjeljenje gorke vode Bog nije stvorio nikakvo novo sredstvo, nego je svratio pažnju na ono što je već postojalo. Šiblje iz žbuna koji je On stvorio moralo se staviti u studenac da bi voda postala bistra i slatka. Čim je to učinjeno narod je slobodno pio od te vode i krijepio se. Krist će nam priteći u pomoć u svakom iskušenju ako Ga zatražimo. Otvorit će nam se oči kako bi zapazili spasonosna obećanja zabilježena u Njegovoj Riječi. Sveti Duh će nas naučiti kako primiti svaki blagoslov koji predstavlja lijek protiv tuge i bola. Za svaki gorki gutljaj koji bude stavljen na naše usne naći ćemo spasonosni lijek.

Nemojmo dopustiti da nam, dok promatramo budućnost s njenim teškim problemima i s nepovoljnim izgledima, srce obuzme strah, koljena zadrhte, a ruke klonu. 'Ili neka se uhvati za silu moju', kaže Svemogući, 'da učini mir sa mnom; učinit će mir sa mnom' (Izaija 27,5). Oni koji svoj život predaju Njegovom vodstvu i posvete se Njegovoj službi nikad neće dospjeti u položaj ili stanje koje On nije unaprijed predvidio. Ma kakve bile naše okolnosti, ako smo tvorci Njegove riječi, imat ćemo pouzdanog Vođu na svom životnom putu; ma kako bili zbunjeni, imamo Savjetnika na kojeg se možemo potpuno osloniti; ma koliko bili ojađeni, napušteni i osamljeni, imamo Prijatelja koji je pun suosjećanja i ljubavi.“ – Zdravlje i sreća, str. 248. 249.

b. Gdje i kojom prilikom je postojao sličan problem te kako je riješen? 2. Kraljevima 2, 19–22.

„Jerihonske vode postale su zdrave ne mudrošću čovjeka, već čudesnim Božjim djelovanjem…

Bacajući sol u gorki izvor, Elizej je pružio istu duhovnu pouku koju je mnogo stoljeća poslije toga Spasitelj dao svojim učenicima kad je rekao: „Vi ste sol zemlji.” (Matej 5,13) Miješajući se sa zagađenom izvorskom vodom, sol je pročistila izvor i omogućila da iz njega umjesto otrova i smrti sada teče život i blagoslov. Kad Bog uspoređuje svoju djecu sa solju, želi ih poučiti da ih je učinio primateljima svoje milosti kako bi im pomogao da postanu Njegova oruđa za spasenje drugih.” —Proroci i kraljevi, str. 231.


Srijeda 19. veljače

4. OBEĆANJA POSLUŠNIMA

a. Što je Gospod obećao učiniti za svoj narod i uz koje uvjete? Izlazak 15, 26. Jesu li uvjeti jednaki i danas?

„Postoje uvjeti koje trebaju ispuniti svi koji žele sačuvati zdravlje. Svi trebaju upoznati te uvjete. Gospodin nije zadovoljan nepoznavanjem Njegovih zakona, bilo prirodnih ili duhovnih. U zajednici s Bogom trebamo raditi na obnovi zdravlja tijela i duše. Mi trebamo poučavati i druge kako da sačuvaju ili povrate zdravlje.” —Želja vjekova, str. 824.

b. Koja sigurnost je dana onima koji su bolesni? Psalam 103, 2–5; Jakov 5, 15.16.

„Uzeti je u Kristu našao izlječenje za dušu i tijelo. Trebao je prvo steći zdravlje duše kako bi mogao osjetiti dragocjenost tjelesnog zdravlja. Prije nego što se tjelesna bolest mogla uklo¬niti, Krist je morao osloboditi um i očistiti dušu od grijeha. Ovu pouku ne smijemo olako primiti. Danas ima na tisuće onih koji boluju od tjelesnih bolesti i koji, kao ovaj uzeti, čeznu da im se upute riječi: „Ohrabri se, sinko! Oprošteni su ti grijesi.” Uzrok njihovim bolestima je teret grijeha, s nemirom što ga donose nezadovoljene želje. Oni neće primiti spasenje sve dok ne dođu k velikom Liječniku duše. Mir što ga samo On može dati povratit će snagu umu i zdravlje tijelu.” —Zdravlje i sreća, str. 77.

c. Zašto trebamo biti drugačiji u načinu na koji se brinemo o svome tijelu? 1. Korinćanima 6, 19. 20; 10, 31.

„Sveti hram tijela moramo održavati čistim i nezatrovanim kako bi Božji Sveti Duh mogao u njemu prebivati. Moramo vjerno braniti Gospodnje vlasništvo, jer svaka zlouporaba naših snaga skraćuje vrijeme našeg života koje bismo mogli iskoristiti Njemu na slavu… Pravilnom uporabom naših snaga do najvećih razmjera u najkorisnijoj službi i održavanjem svakog organa zdravim tako da um, žile i mišići rade skladno, moći ćemo obavljati najdragocjeniju službu Bogu.” —Moj život danas, str. 134.


Četvrtak 20. veljače

5. IZVORI U ELIMU

a. Nakon što su Izraelci napustili Maru, gdje su postavili idući logor? Opišite oazu koju su tamo pronašli. Izlazak 15, 27.

b. Kao što je Bog osiguravao hranu i vodu za Izraelce tijekom njihovog putovanja kroz pustinju, kako On obećava da će se brinuti za potrebe Svojeg naroda pred njihov ulazak u nebeski Kanaan? Izaija 33, 16; Psalam 37, 19.

„Gospodin mi je više puta pokazao da je suprotno Bibliji stvaranje bilo kakvih zaliha za naše zemaljske potrebe u vrijeme nevolje. Kada bi sveti imali zalihe hrane u kući ili na njivama u vrijeme nevolje, kad naiđe mač, glad i epidemije, vidjela sam da bi im nasilnici sve to oduzeli, a tuđinci poželi njihove njive. To će biti vrijeme da se potpuno pouzdamo u Boga i On će se pobrinuti za nas. Vidjela sam da nam u to vrijeme neće uzmanjkati kruha i vode, da nećemo trpjeti oskudicu ili glad jer je Bog u stanju za nas prostrti stol u pustinji. Kad bi bilo potrebno, On bi poslao gavrane da nas hrane kao što je hranio Iliju, ili bi učinio da mana pada s neba kao što je učinio za Izraelce.” —Rani spisi, str. 56.


Petak 21. veljače

PITANJA ZA OSOBNO RAZMIŠLJANJE

1. Zašto je mjesto na kojem su Izraelci pronašli vodu nazvano Mara?

2. Kako su oni reagirali na Božju providnost koja ih je dovela na to mjesto? Kako smo i mi ponekad upravo takvi? Kakvi trebamo biti umjesto toga?

3. Bog je obećao da se nikad nećemo naći u situaciji u kojoj se On ne brine za naše potrebe. Pod kojim uvjetom je ovo istinito?

4. Zašto je toliko važno da držimo Božje zakone zdravlja danas?

5. Što je Bog obećao osigurati svome narodu pred sam njihov ulazak u nebeski Kanaan?

 <<    >>