Nedjelja
26. siječnja
1. MILOSTIVO UPOZORENJE
a. Kako su Egipćani gledali na Mojsija? Izlazak 11,3. (zadnji dio)
b. Koja presuda je prorečena prije desetog zla te što su faraon i njegove sluge učinili? Izlazak 11, 1. 4–8; 12, 12.
c. Što možemo naučiti o Božjem karakteru iz mnogih upozorenja koja je poslao Egipćanima prije desetog zla? 2. Petrova 3, 9.
„Kazna na koju je Egipat prvo bio upozoren trebala je doći kao posljednja mjera. Bog dugo trpi i obiluje milošću. On prema bićima koja je stvorio na svoju sliku postupa s nježnom brigom. Da je gubitak žetve i stada naveo Egipćane na pokajanje, djeca ne bi bila pobijena, ali oni su tvrdoglavo odbijali božanske zapovijedi i sada ih je morao stići i posljednji udarac.” —Patrijarsi i proroci, str. 273.
„Gospod ne želi da ijedna duša propadne. Djelima Njegove milosti nema broja.” —Podignimo pogled, str. 150.
Ponedjeljak
27. siječnja
2. USPOSTAVLJANJE PASHE
a. Kome je bilo dozvoljeno jesti pashalno janje? Izlazak 12, 43. 48. 49.
b. Što su Izraelci trebali učiniti s krvlju i koja je bila svrha ove upute ? Izlazak 12, 7. 13. 23.
„Robovi su prije oslobođenja morali pokazati svoju vjeru u veliko izbavljenje koje se uskoro trebalo ostvariti. Krvni je znak morao biti na njihovim domovima, a oni i njihove obitelji morali su se odvojiti od Egipćana i okupiti se u svojim domovima. Da su Izraelci zanemarili neku od danih uredbi, da su zaklali janje a zanemarili poškropiti dovratnike krvlju, ili da su izašli iz svojih kuća, oni ne bi bili sigurni. Oni su mogli iskreno vjerovati da su učinili sve što je bilo potrebno, ali iskrenost ih ne bi spasila. Svi koji su zanemarili upozorenja Gospodnjih uredbi izgubili su svog prvorođenca od ruke anđela koji je uništavao.
Narod treba poslušnošću pružiti dokaz o svojoj vjeri. Tako svi oni koji se nadaju da će biti spašeni zaslugama Kristove krvi trebaju shvatiti da oni sami moraju sudjelovati u osiguranju svog spasenja. Premda nas samo Krist može otkupiti od kazne prijestupa, mi moramo ostaviti grijeh i okrenuti se poslušnosti. Čovjek se spašava vjerom, a ne djelima, a ipak se njegova vjera mora pokazati na djelu.” —Patrijarsi i proroci, str. 278. 279.
c. Tko je trebao zaklati pashalno janje i krvlju poškropiti dovratke? Izlazak 12, 21. 22. Kakav značaj ovo ima za nas danas?
„Otac je u domu trebao postupati kao svećenik, a ako nje¬ga nije bilo, najstariji živi sin trebao je izvršiti svečani čin prskanja dovratnika krvlju. To je simbol djela koje treba izvršiti u svakoj obitelji. Roditelji trebaju okupiti svoju djecu u domu i predstaviti im Krista kao njihovu Pashu. Otac treba posvetiti svakog člana svojega doma Bogu i tako izvršiti djelo prikazano pashalnom svečanošću. Opasno je ovu svečanu dužnost prepu¬stiti tuđim rukama.” —Temelji sretnog doma, str. 324.
Utorak
28. siječnja
3. ZNAČAJ PASHE
a. Kako su Izraelci trebali jesti janje i ostale namirnice pashalne gozbe? Izlazak 12, 8–11. Koja promjena se dogodila nakon što su se naselili u svojoj zemlji?
„U vrijeme svog oslobođenja iz Egipta, djeca su Izraelova jela pashalnu večeru stojeći, opasanih bedara i sa štapom u ruci, spremni za put. Način na koji su svetkovali ovu ustanovu bio je u skladu s njihovim stanjem; upravo su se pripremali za svoj izlazak iz Egipta, stojeći pred mučnim i teškim putovanjem kroz pustinju. Ali u Kristovo doba stanje se izmijenilo. Sad nisu morali izaći iz neke strane zemlje, već su nastanjivali svoju zemlju. U skladu s odmorom koji im je dan, narod je u poluležećem položaju sudjelovao u pashalnoj večeri.” —Želja vjekova, str. 653.
b. Kako je ovo veličanstveno izbavljenje Izraelaca iz Egipta očuvano svježim u umovima njihove djece? Izlazak 12, 26. 27.
„Pasha je uspostavljena kao sjećanje na oslobođenje Izraela iz egipatskog ropstva. Bog je zapovjedio da se povijest iz godine u godinu ponavlja, da bi djeca pitala o značenju ove ustanove. Tako se veličanstveno oslobođenje trebalo očuvati svježim u njihovim mislima.” — Želja vjekova, str. 652.
c. Kakav je odnos između svetkovanja pashe i Gospodnje večere? Koje djelo treba biti u našim umovima tijekom obreda Gospodnje večere? Matej 26, 17–19, 26–29; 1. Korinćanima 11, 26.
„Dok je jeo Pashu sa svojim učenicima, utvrdio je umjesto nje obred koji je trebao postati uspomenom na Njegovu veliku žrtvu. Hebrejski je narodni blagdan trebao zauvijek izgubiti važnost. Obred koji je Krist zasnovao Njegovi sljedbenici trebaju svetkovati u svim zemljama i kroz sve vjekove. Ustanova Gospodnje večere dana je kao sjećanje na veliko oslobođenje izvršeno Kristovom smrću. Ovu ustanovu treba svetkovati sve dok On ne dođe drugi put, u sili i slavi. Ovo nam sredstvo pomaže da se uvijek sjećamo ovog velikog djela.” — Želja vjekova, str. 652. 653.
Srijeda
29. siječnja
4. SIMBOL I BIT (OSTVARENJE)
a. Koga je simboliziralo pashalno janje? Ivan 1, 29; 1. Korinćanima 5, 7.
„Bog je želio da ih pouči kako iz Njegove ljubavi proistječe dar koji ih miri s Njim.” —Želja vjekova, str. 113.
„Žrtveno Janje predstavlja „Janje Božje” u kome je sva naša nada u izbavljenje. Apostol kaže: „… jer je žrtvovano naše pashalno janje – Krist.” (1. Korinćanima 5,7) Nije bilo dovoljno prinositi samo pashalno janje, njegova se krv morala škropiti na dovratnike. Tako su se zasluge Kristove krvi morale pripisati duši. Mi moramo vjerovati ne samo da je On umro za svijet, već da je umro i za nas pojedinačno. Mi sami moramo prihvatiti vrline žrtve pomirenja.” —Patrijarsi i proroci, str. 277.
b. Koga simbolizira kruh i na koju stvarnost nas to treba podsjetiti? Ivan 6, 47.48.51.
„Kristovoj smrti dugujemo čak i svoj ovozemaljski život. Kruh koji jedemo otkupljen je Njegovim slomljenim tijelom. Voda koju pijemo kupljena je prolivenom krvlju. Nikada nitko, svet ili grješan, ne uzima svoju svakodnevnu hranu, već se hrani Kristovim tijelom i krvlju. U svaki kruh utisnut je golgotski križ. On se ogleda u svakom izvoru vode. Krist je istaknuo sve ovo uspostavljajući simbol svoje velike žrtve. Svjetlost koja blista iz službe Svete večere u gornjoj sobi posvećuje hranu za naš svakodnevni život. Obiteljski stol postaje Gospodnjim stolom, a svaki objed obredom.
Koliko su istinitije Kristove riječi o našoj duhovnoj naravi! On izjavljuje: „Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni.” Mi možemo živjeti životom svetosti ako prihvatimo život koji je za nas žrtvovan na golgotskom križu. Taj život primamo prihvaćanjem Njegove riječi, izvršavanjem onoga što je On zapovjedio. Tako postajemo jedno s Njim. „Tko jede tijelo moje”, kaže On, „i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca tako će i onaj koji mene jede živjeti zbog mene.” (Ivan 6,54. 56. 57.) Ovi se ulomci u posebnom smislu odnose na Gospodnju večeru. Kad se vjera udubljuje u veliku žrtvu našega Gospodina, duša prima Kristov duhovni život. Takva će duša na svakoj Gospodnjoj večeri primiti duhovnu snagu. Ova služba uspostavlja živu vezu kojom je vjernik povezan s Kristom pa tako i s Ocem. U posebnom smislu ona uspostavlja vezu između ovisnih ljudskih bića i Boga.” —Želja vjekova, str. 660. 661.
Četvrtak
30. siječnja
5. DESETO ZLO – SMRT PRVOROĐENACA
a. Opišite posljednje zlo. Izlazak 12, 29. 30.
b. Kako su Izraelci gotovo istjerani iz zemlje Egipatske? Zašto? Izlazak 12, 31–33.
„Diljem golemog egipatskog kraljevstva uništen je ponos svakog doma. Zrak je bio ispunjen kricima i zapomaganjima ožalošćenih. Kralj i dvorani, blijedih lica i drhtavih usana, ostali su zaprepašteni ovim užasnim događajem. Faraon se sjećao kako je nekada uzviknuo: „Tko je taj Jahve da ga ja poslušam… i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti ću pustiti Izraelce!” On je sada, s ponosom kojim je nekad izazivao nebo, ležao u prašini i „pozva Mojsija i Arona te im reče: ‘Ustajte i odlazite od moga naroda i vi i vaši Izraelci! Idite! Odajite štovanje Jahvi, kako ste tražili… Idite pa i mene blagoslovite!’” I kraljevi savjetnici su preklinjali Izraelce „da brže idu iz zemlje, jer izgibosmo svi, govorahu oni.” —Patrijarsi i proroci, str. 280.
Petak
31. siječnja
PITANJA ZA OSOBNO RAZMIŠLJANJE
1. Kako je Bog pokazao milost Svojim upozorenjima prije svakog zla i posebno prije desetog zla?
2. Na koji način svetkovanje pashe pokazuje kako vjera i djela moraju biti udruženi? Kako je ovo povezano s mojim osobnim iskustvom?
3. Koje izbavljenje obilježava Gospodnja večera? Zašto bismo ju redovno trebali svetkovati?
4. Kako mi prisvajamo Kristovu spasonosnu krv svojim dušama?
5. Kako mi, kao faraon, ponekad čekamo da nas Bog ponizi prije nego poslušamo Njegov glas?