Back to top

Sabbath Bible Lessons

Lutanje kroz pustinju (1)

 <<    >> 
10. lekcija Subota, 7. ožujka 2020.

Bog se brine za svoj narod

„No Mojsiju ruke otežaše pa uzeše oni kamen, staviše ga pod njega i on sjedne; i podupirahu mu Aron i Hur ruke, jedan s jedne strane, a drugi s druge strane; i ostadoše mu ruke čvrste sve do zalaska sunca.“ Izlazak 17, 12.

„Sretan je propovjednik koji ima vjernog Arona i Hura da mu snaže ruke kad se umori i koji ih dižu vjerom i molitvom. Takva je potpora velika pomoć Kristovom sluzi i često će učiniti da Djelo istine slavno trijumfira.” —4. Svjedočanstvo, str. 531.

Predlažemo da pročitate:   Patrijarsi i proroci, str. 297–300. 

Nedjelja 1. ožujka

1. NAROD PONOVNO GUNĐA

a. Kako su djeca Izraelova ponovno gunđala protiv Mojsija kad su stigli do Refidima? Izlazak 17, 1–3.

„Gospodin ih je poveo putem na kojemu nije bilo vode, da bi ih iskušao, da vidi hoće li se nakon toliko dokaza o Njegovoj sili obratiti Njemu u nevolji i pokajati se za svoje prijašnje buntovno mrmljanje protiv Njega. Optužili su Mojsija i Arona da su ih iz sebičnih pobuda izveli iz Egipta, kako bi njih i njihovu djecu umorili glađu i tako se obogatili njihovim imetkom. Ovim su postupkom pripisivali čovjeku ono za što su primili nepobitne dokaze da potječe isključivo od Boga, čija je moć neograničena. Ova prekrasna očitovanja Božje sile trebali su pripisati isključivo Njemu i uzveličati Njegovo ime na Zemlji… Ako u teškoćama i nevoljama na putovanju kroz pustinju u obećani Kanaan nisu bili u stanju proslaviti Boga dok im je stalno davao nedvojbene dokaze o svojoj sili i slavi, kao i o brizi za njih, kad bi se nastanili u Kanaanu, okruženi blagoslovima i napretkom, oni ne bi uzveličali Njegovo ime i proslavili Ga. Zbog žeđi narod se toliko razljutio da se Mojsije uplašio za svoj život.” —2. Svjedočanstvo, str. 107.


Ponedjeljak 2. ožujka

2. BOG SE BRINE

a. Što je Mojsije učinio nakon što je čuo njihove prigovore? Izlazak 17, 4; Jeremija 29, 12.

„Gospodin kaže: „Zazovi me u dan tjeskobe.” (Psalam 50,15) On nas poziva da iznesemo pred Njega svoje teškoće i nevolje, svoju potrebu za božanskom pomoći. On nas poziva da bez oklijevanja uputimo svoje molitve. Čim se teškoće pojave, trebamo Mu uputiti svoje iskrene, ozbiljne molitve. Svojim upornim molitvama pružamo dokaz dubokog povjerenja u Njega. Svijest o našoj potrebi nagoni nas da se molimo ozbiljno, i naš nebeski Otac biva ganut našim molbama.” —Kristove priče, str. 172.

b. Do kojeg mjesta i s kojim posebnim uputama je Bog poslao Mojsija po vodu? Kako im je voda bila čudesno pružena? Izlazak 17, 5. 6.

„Potresen, Mojsije je zavapio Gospodu: „Što ću s ovim narodom?” Rečeno mu je neka uzme izraelske starješine, štap kojim je činio čuda u Egiptu i izađe pred narod. I Gospod mu je rekao: „A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije.” On je poslušao i potekao je mlaz žive vode koji je obilno opskrbio cijeli tabor. Umjesto da zapovjedi Mojsiju da podigne štap i na vođe ovog bezbožnog mrmljanja prizove strašna zla, poput onih u Egiptu, Gospod je u svojoj velikoj milosti štap učinio sredstvom u djelu izbavljenja.” —Patrijarsi i proroci, str. 298.

c. Koja imena je Mojsije dao tome mjestu i zašto je to učinio? Izlazak 17, 7. (prvi dio)

„Narod je zbog žeđi kušao Boga riječima: „Je li Gospod među nama ili nije?” Ako nas je Gospodin ovamo doveo, zašto nam ne daje vodu i kruh?“ Nevjerovanje koje su tako pokazali bilo je zločin i Mojsije se bojao da će ih Bog pohoditi svojim kaznama. I on je mjesto nazvao Masa, „kušnja”, i Meriba, ‘prepirka”, kao spomenik njihovog grijeha.” —Patrijarsi i proroci, str. 298.


Utorak 3. ožujka

3. SIMBOLI KRISTA

a. Koga predstavlja udarena stijena? 1. Korinćanima 10, 4.

„Mojsije je udario stijenu, ali Sin Božji je bio taj koji je, prikriven stupom od oblaka, stajao pored Mojsija i učinio da poteče životodavna voda. Cijela zajednica, a ne samo Mojsije i starješine, stajali su na odstojanju i promatrali Gospodnju slavu. Ali da je oblak bio uklonjen, njih bi ubila svjetlost Onoga koji je u njemu prebivao.” —Patrijarsi i proroci, str. 298.

b. U kojem drugom smislu se o Kristu govori kao o stijeni? Psalam 94, 22; Marko 12, 10.

„U beskonačnoj mudrosti, Bog bira Kamen temeljac i sam Ga postavlja. On ga naziva „kamen ugaoni, temeljac”. Cijeli svijet može staviti na Njega svoje terete i tuge, On može sve izdržati. Na Njemu se može potpuno sigurno zidati. Krist je „kamen odabrani”. One koji se uzdaju u Njega On neće nikada razočarati. Podnio je svaku kušnju. On je izdržao pritisak Adamove krivnje i krivnju njegova potomstva i izišao više no pobjednik nad silama zla. On je ponio terete koje je bacio na Njega svaki grješnik koji se kaje. Grješno je srce našlo olakšanje u Kristu. On je siguran Temelj. Svi kojima je Krist pouzdanje počivaju u savršenoj sigurnosti.

Vezom s Kristom, Živim Kamenom, svi koji zidaju na ovom Temelju postaju živo kamenje. Mnogi su ljudi svojim osobnim nastojanjima istesani, uglačani i uljepšani, ali ne mogu postati „živo kamenje” zato što nisu povezani s Kristom. Bez ove veze nijedan se čovjek ne može spasiti. Bez Kristovog života u nama ne možemo se oduprijeti burama kušnji.” —Želja vjekova, str. 598. 599.

c. Što simbolizira voda koja je potekla iz udarene stijene? Ivan 4, 10–14; 7, 37–39.

„Onaj koji pije vode, postaje izvorom života. Primatelj postaje onaj koji daje. Kristova milost u duši je kao vrelo u pustinji, koje izvire da osvježi sve i učini one koji su blizu smrti željnim da piju vode života.” —Želja vjekova, str. 195.


Srijeda 4. ožujka

4. BITKA S AMALEČANIMA

a. Koja je iduća opasnost zaprijetila Izraelcima? Izlazak 17, 8.

„Zbog neposlušnosti i napuštanja Boga, On je dopustio da se Izrael nađe u teškim okolnostima i da trpi nevolje; njegovim je neprijateljima bilo dopušteno da zarate protiv njega, da ga ponize i nagnaju da u svojoj nevolji i muci potraži Boga. „Uto dođu Amalečani i zarate s Izraelcima kod Refidima.” Ovo se dogodilo neposredno nakon što su sinovi Izraelovi počeli buntovno mrmljati i nepravedno, nerazumno se žaliti na svoje vođe koje je Bog izabrao i odredio da ih kroz pustinju vode u Kanaan.” —2. Svjedočanstvo, str. 106. 107.

b. Kako je Bog porazio Amalečane? Izlazak 17, 9–12.

„Kad su Amalečani napali Izraelov tabor u pustinji, Mojsije je znao da njegov narod nije spreman za borbu. Poslao je Jošuu sa skupinom vojnika da se suprotstavi neprijatelju, dok je on sam, s Aronom i Hurom, zauzeo položaj na brežuljku s kojega se vidjelo bojište. Tu je Božji čovjek iznio cijeli slučaj Onome koji im je jedino mogao dati pobjedu. S rukama pruženima prema Nebu, Mojsije se usrdno molio za uspjeh izraelske vojske. I dok su njegove ruke bile podignute, primijetili su da Izrael nadvladava neprijatelja: ali kad bi se zbog umora spuštale, nadvladavao je Amalek. Aron i Hur podupirali su Mojsijeve ruke dok Izraelci nisu izvojevali potpunu pobjedu i otjerali neprijatelja s bojišta.

Ovaj je slučaj trebao biti pouka za cijeli Izrael do kraja vremena da je Bog snaga svojega naroda. Da bi Izraelci nadvladavali, Mojsije je dizao ruke prema Nebu i posredovao za njih; isto tako, kad su Izraelci nadvladavali, to je bilo zato što je Silni preuzeo njihov slučaj i umjesto njih vodio njihove bitke. Mojsije nije molio niti vjerovao da će Bog svladati njihove neprijatelje ako oni ostanu neaktivni. On prikuplja sve svoje snage i šalje ih pripremljene koliko je to moguće, a onda cijelu stvar iznosi Bogu u molitvi. Mojsije se na brdu moli Gospodinu, dok Jošua sa svojim hrabrim sljedbenicima čini najbolje što može kako bi odbio Izraelove i Božje neprijatelje.” — 4. Svjedočanstvo, str. 53. 531.


Četvrtak 5. ožujka

5. AMALEČANI POBIJEĐENI

a. Nakon što su Amalečani bili poraženi, koja je presuda izrečena nad njima? Izlazak 17, 14; Ponovljeni zakon 25, 17–19.

„Čuda što ih je Mojsije učinio pred Egipćanima, Amalečanima su bila predmet izrugivanja, a ismijavali su se i strahu okolnih naroda. Oni su se zakleli svojim bogovima da će uništiti Izraelce tako da nijedan ne pobjegne, a hvalisali su se da je izraelski Bog nemoćan da im se suprotstavi. Izraelci im nisu nanijeli uvredu niti im prijetili. Njihov napad nije ničim bio izazvan. Oni su htjeli pokazati svoju mržnju i prkos prema Bogu tako što su nastojali uništiti Njegov narod… Ali kad su amalečki vojnici napali iscrpljene i nezaštićene izraelske redove, oni su zapečatili sudbinu svog naroda. Božja briga počiva nad njegovom najslabijom djecom. Nebu ne promakne nijedan čin surovosti i tlačenja. Njegova se ruka pruža nad svima onima koji ga se boje i koje ljubi jer On drži mač pravde.” —Patrijarsi i proroci, str. 300.

b. Čega se trebamo sjetiti kad nas danas progone na sličan način kao što su Amalečani progonili Izraelce? Matej 5, 11. 12. Kako Bog gleda na one koji progone svoju braću?

„Ako je Bog tako okrutno kaznio jedan neznabožački narod, kako onda mora gledati na one koji tvrde da su Njegov narod, a ratuju protiv svoje braće koja su iscrpljena i umorna od rada u Njegovom djelu?” —5. Svjedočanstvo, str. 245.


Petak 6. ožujka

PITANJA ZA OSOBNO RAZMIŠLJANJE

1. Kako su kušnje i nevolje ispit za nas danas, kao što su bili i za Izraelce?

2. Kad se molimo iskreno u teškim situacijama, što to otkriva?

3. Što je ključno kako bismo postali živo kamenje?

4. Što je ponekad razlog zašto smo dovedeni u teške situacije?

5. Koji grijeh je zapečatio propast Amalečana? Kako mi ponekad griješimo na isti način?

 <<    >>