Back to top

Sabbath Bible Lessons

Lutanje kroz pustinju (1)

 <<    >> 
9. lekcija Subota, 29. veljače 2020.

Kruh s neba

„Djeca Izraelova su četrdeset godina jela manu, sve dok nisu došla do naseljene zemlje; jela su manu sve dok nisu stigla do granica kanaanske zemlje.“ Izlazak 16, 35.

„Ovo ih je čudesno opskrbljivanje svakog dana tijekom četrdeset godina podsjećalo na Božju neprestanu brigu i nježnu ljubav. Prema riječima psalmista Bog im je dao „kruh nebeski. Čovjek blagovaše kruh jakih” (Psalam 78,24.25), to jest hranu koju su im anđeli davali.” —Patrijarsi i proroci, str. 297.

Predlažemo da pročitate:   Patrijarsi i proroci, str. 294–297. 

Nedjelja 23. veljače

1. PONOVNO GUNĐANJE I PRIGOVARANJE

a. Zašto su Izraelci ponovno gunđali kad su došli u pustinju Sin? Izlazak 16, 1–3.

„Premda još nisu gladovali, a njihove su tadašnje potrebe bile zadovoljene, oni su se bojali budućnosti. Nisu mogli razumjeti kako ovo veliko mnoštvo može preživjeti putovanje kroz pustinju i u svojim mislima oni su gledali kako njihova djeca umiru. Gospod je dopustio da ih okruže teškoće i da se smanji zaliha hrane da bi se njihova srca okrenula Njemu koji je dotada bio njihov Izbavitelj. Da su u potrebi prizvah Njega, On bi im dao očit znak svoje ljubavi i brige. On im je obećao da ih nijedna bolest neće sustići ako poslušaju njegove zapovijedi. Očekivanje da će oni ili njihova djeca umrijeti od gladi bilo je grješno nevjerstvo….

Oni su vidjeli i osjećali samo trenutne teškoće i kušnje i umjesto da kažu: ‘Bog je učinio velike stvari za nas, dok smo bili robovi, On od nas stvara veliki narod”, oni su govorili o teškoćama i pitali se kad će se njihovo putovanje završiti.” —Patrijarsi i proroci, str. 292.


Ponedjeljak 24. veljače

2. UKORAVANJE ONIH KOJI GUNĐAJU

a. Što je Gospod dao svom narodu i kako ih je iskušao u pružanju svakodnevnih namirnica? Izlazak 16, 4. 5.

b. Koji je bio odgovor Mojsija i Arona na ovo nerazumno gunđanje naroda? Izlazak 16, 6–10.

„Mojsije je uvjerio zajednicu da će njihove potrebe biti zadovoljene: „Večeras će vam Jahve dati mesa da jedete, … a ujutro kruha do mile volje.” Onda je dodao: „Što smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas, nego protiv Jahve.” Zatim je naredio Aronu da im kaže: „Reci svoj izraelskoj zajednici: Skupite se pred Gospoda, jer je čuo vaše mrmljanje!” Dok je Aron govorio, „oni se okrenu prema pustinji, i gle! u oblaku pojavi se slava Gospodnja”. Veličanstvo kakvo nikada nisu vidjeli simboliziralo je božansku Prisutnost. Prikazom koji je utjecao na njihova osjetila, oni su trebali primiti spoznaju o Bogu. Trebali su naučiti da je Svevišnji, a ne samo Mojsije, bio njihov vođa, te da se boje Njegova imena i slušaju Njegov glas.” —Patrijarsi i proroci, str. 294.

c. Koja obećanja imamo o osiguravanju hrane za nas svakoga dana? Filipljanima 4, 19; Psalam 37, 25. Kako i mi možemo po ovome pitanju biti kao djeca Izraelova koja su gunđala?

„Premda su njihove sadašnje potrebe zadovoljene, mnogi nisu voljni Bogu povjeriti svoju budućnost i oni se neprekidno brinu da ne bi osiromašili i da njihova djeca ne bi bila prepuštena patnji. Neki uvijek predviđaju zlo ili uvećavaju stvarne teškoće, tako da ne vide mnoge blagoslove koji zahtijevaju njihovu zahvalnost. Prepreke na koje oni nailaze, umjesto da ih potaknu da traže pomoć od Boga, jedinog Izvora snage, odvajaju ih od Njega, jer u njima bude nemir i nezadovoljstvo.

Ne trebamo dati mjesta nepovjerenju u Boga koje nas tjera da pripreme za buduće potrebe postanu glavnom životnom zadaćom, kao da je naša sreća u zemaljskim stvarima. Božja volja nije da Njegov narod opterećuje briga.” —Patrijarsi i proroci, str. 293. 294.


Utorak 25. veljače

3. BOG SE BRINE ZA SVOJ NAROD

a. Koju vrstu hrane je Gospod jednom prilikom pružio navečer i ujutro te nakon toga tijekom mjesec dana? Izlazak 16, 11–15. Zašto je Bog posebno birao hranu koju im je davao?

„Da je Izraelcima bila dana hrana na koju su se navikli dok su bili u Egiptu, oni bi pokazivali još nesavitljiviji duh nepokornosti, duh kakav se danas pokazuje u svijetu. U ishrani današnjih ljudi uključeno je mnogo toga što Gospod sinovima Izraelovim nije dozvolio da jedu. Ljudska obitelj, kakva je ona danas, predstavlja ilustraciju onoga što bi sinovi Izraelovi postali da im je Gospod dopustio da jedu hranu i da se pridržavaju običaja i navika stečenih u Egiptu.” —Biblijski komentari, 1. str. 1102.

„Dok su bili u Egiptu njihov ukus se potpuno izopačio. Bog je namjeravao da procesom obnove njihov apetit ponovo postane neiskvaren i zdrav, da bi sa uživanjem mogli uzimati jednostavne plodove koji su Adamu i Evi još u Edenu dati za hranu. On je upravo namjeravao nastaniti ih u drugom Edenu – u dobroj zemlji obećanja gdje je u izobilju bilo žitarica i raznovrsnih plodova koje je On predvidio za njih. On je namjeravao uskratiti im razdražujuću hranu na kojoj su živjeli u Egiptu kako bi bili u savršenom zdravlju i kreposti kad ih uvede u dobru zemlju u koju ih je poveo. Kad to budu vidjeli okolni neznabožački narodi bit će primorani slaviti Boga Izraelovog, Boga koji je učinio tako čudesna djela za svoj narod. Ako narod koji je priznavao Njega kao Oca nebeskog ne bi bio u savršenom zdravlju i kondiciji, Njegovo ime se ne bi slavilo.” —Biblijski komentari, 1. str. 1102.

b. Opišite manu i načine na koje se trebala pripremati. Izlazak 16, 31; Brojevi 11, 7. 8.

„Ujutro je na zemlji bio „tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji”. „Bijaše kao zrno korijandera.” Narod je to nazvao „mana”. Mojsije je rekao: „To je kruh koji vam je Jahve pribavio za hranu.” Narod je sakupljao manu i shvatio da je ima u obilju za sve. Oni su je „trli kamenom na kamenoj ploči ili stupali u stupi. Kuhali je u loncu i od nje pravili kolače.” (Brojevi 11,8) „a imala je okus medenog kolačića.” —Patrijarsi i proroci, str. 295.


Srijeda 26. veljače

4. PRIKUPLJANJE MANE

a. Koje upute je narod primio o skupljanju mane? Izlazak 16, 16–26. Kako je mana pokazivala nužnost svetkovanja subote prije davanja zakona na Sinaju?

„Svakog tjedna tijekom njihovog dugog putovanja pustinjom Izraelci su bili svjedoci trostrukog čuda koje je u njihove umove trebalo utisnuti svetost subote: dvostruka količina mane je padala šestog dana, a sedmog je dana nije bilo; količina potrebna za subotu ostala je slatka i čista, a kad su ju čuvali prekovremeno u neko drugo vrijeme, ona bi se pokvarila.

Okolnosti u vezi s davanjem mane pružaju nam jasne dokaze da subota nije uspostavljena, kao što mnogi tvrde, prilikom davanja Zakona na Sinaju. Izraelci su prije dolaska na Sinaj razumjeli obvezu svetkovanja subote. Obvezom da svakog petka skupljaju dvostruku količinu mane kao pripremom za subotu kad mana nije padala, njima je stalno predočavana sveta narav dana od odmora. ” —Patrijarsi i proroci, str. 296.

b. Koliko dugo je trajala svakodnevna opskrba manom? Izlazak 16, 35. Zašto ju je Bog prestao davati?

„I ondje na Jerihonskim poljanama proslaviše Pashu, četrnaestoga dana u mjesecu.” „A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja. I mana je prestala padati čim su počeli jesti plodove zemlje.” Duge godine lutanja po pustinji bile su okončane. Izraelska su stopala najposlije koračala obećanom zemljom.” — Patrijarsi i proroci, str. 486.

c. Zašto je posuda s manom bila čuvana u kovčegu zavjeta? Izlazak 16, 32. 33; Hebrejima 9, 4.


Četvrtak 27. veljače

5. JESTI MANU DANAS

a. Što je mana koju mi danas trebamo skupljati i jesti? Jeremija 15, 16; Ivan 6, 63 (drugi dio). Koliko često ovo trebamo činiti?

„(Božje) riječi su mana s neba kojom se duša treba hraniti i crpiti iz nje duhovnu snagu. Biblija je visoki kriterij onoga što je ispravno i pogrešno, jasno razlikujući grijeh i svetost. Njeni životni principi, koji se protežu kroz naše živote kao zlatne žice, mogu biti naša jedina zaštita u ispitima i iskušenjima.“—Savjeti za roditelje učitelje i studente, str. 422.

„Svatko sam mora doći Kristu s glađu svoje duše, svatko mora steći vlastito uvjerenje, osjećati potrebu svoje duše, sam učiti od Krista.

Ispunjeni Kruhom života, nećemo više biti gladni zemaljskih privlačnosti, svjetovnih uzbuđenja, zemaljske veličine. Naše vjersko iskustvo bit će kao hrana koju uzimamo.

Hrana koju uzimamo u jednom obroku ne utažuje našu glad zauvijek. Svakoga dana moramo uzimati novu hranu. Isto tako, svakoga dana moramo uzimati Božju riječ da bi mogla obnavljati život duše. U onima koji se stalno hrane Riječju, oblikuje se Krist, nada slave. Zanemarivanje čitanja i proučavanja Biblije dovodi do duhovnog izgladnjivanja.” —Naše visoko zvanje, str. 209.


Petak 28. veljače

PITANJA ZA OSOBNO RAZMIŠLJANJE

1. Zbog kojih stvari su djeca Izraelova prigovarala? Kako je ovo pokazalo nedostatak vjere?

2. Što zaboravljam kad se usredotočim na poteškoće i zlo oko sebe?

3. Što se događa kad jedem egipatsku hranu i slijedim egipatske običaje? Zašto trebam brinuti o svome zdravlju?

4. Kako je opskrba manom utisnula u um Božjem narodu svetost subote?

5. Dok se hranim Kruhom života, kroz proučavanje Riječi, što će mi se dogoditi? Zašto je toliko važno da jedem ovaj Kruh svakoga dana?

 <<    >>