Back to top

Sabbath Bible Lessons

Lutanje kroz pustinju (1)

 <<    >> 
3. lekcija Subota, 18. siječnja 2020.

Tvrdoglavost, plod ponosa

„Ne zavaravajte se; Bog se ne da izrugivati: jer što god čovjek sije, to će i žeti.” Galaćanima 6, 7.

„Faraon je sijao upornost, pa je to morao i požnjeti. On sam je to sjeme posijao, i nije više bilo potrebno da se Bog s nekom novom silom miješa u rast i razvoj istog, kao i kod rasta žita.” —Biblijski komentari, 1. str. 1100.

Predlažemo da pročitate:   Patrijarsi i proroci, str. 257–265. 

Nedjelja 12. siječnja

1. FARAON SE SUPROTSTAVLJA BOGU

a. Kad su Mojsije i Aron došli pred egipatskog faraona, koji zahtjev su izložili te kako je on odgovorio? Izlazak 5, 1–3.

b. Kako faraonov ponos i pobuna mogu biti opomena za nas? Galaćanima 6, 7; Izreke 11, 2.

„Oni koji svoje osobne ideje uzdižu iznad jasno izražene Božje volje, govore kao i faraon: 'Tko je taj Gospod da ga poslušam.' Svako odbacivanje svjetlosti čini srce još tvrđim a razumijevanje mračnijim, i tako ljudi sve teže uočavaju razliku između dobra i zla i sve drskije se suprotstavljaju volji Božjoj.” —Biblijski komentari, 1. str. 1100.

„Neka svi budu upozoreni porukama poslanima s neba da će svatko tko uzdiže svoje puteve i svoju prosudbu kao uzvišenije doći pod Sotoninu vlast i zaslijepljeno ga slijediti dok njegov duh i njegove metode ne budu prilagođene velikom varalici, malo po malo, dok cijeli njegov um ne bude začaran. Zmija pomno gleda čovjeka, kako bi ga zavela, dok on više nema snage da pobjegne iz zamke”—The Publishing Ministry, str. 175.


Ponedjeljak 13. siječnja

2. FARAON STAVLJA VEĆE TERETE

a. Koju optužbu je faraon iznio protiv Mojsija i Arona? Izlazak 5, 4.5. O kojemu „odmoru“ on govori?

„Izraelci su u ropstvu djelomično izgubili spoznaju o Božjem Zakonu i odstupili od njegovih propisa. Subota je bila zanemarivana, a zahtjevi njihovih poslodavaca učinili su njeno svetkovanje gotovo nemogućim. Međutim, Mojsije je pokazao svom narodu da je poslušnost Bogu prvi uvjet za njihovo izbavljenje, a njihovi su tlačitelji zamijetili njihove napore da se obnovi svetkovanje subote.” —Patrijarsi i proroci, str. 258.

b. Koji je bio Božji cilj u izvođenju Izraelaca iz Egipta? Psalam 105, 43–45. Kako ovo možemo primijeniti na nas?

„Kao što je subota bila znak po kojem su se Izraelci raspoznavali kada su izašli iz Egipta da bi ušli u zemaljski Kanaan, tako je ona i danas znak po kojem se raspoznaju pripadnici Božjeg naroda kao oni koji su izašli iz ovog svijeta da bi ušli u nebeski počinak. Subota je znak srodstva koje postoji između Boga i pripadnika Njegovog naroda… Subota koja je stanovnicima svijeta dana kao znak Svemogućega u svojstvu Tvorca, isto je tako Njegov znak i u svojstvu Onoga koji posvećuje. Sila kojom je stvorio sve što postoji ista je sila kojom On obraćenu dušu ponovo stvara i preobražava u svoje vlastito obličje.“ —6. Svjedočanstvo, str. 349. 350.

„I kada se Božji zakon tako prikaže osobnim primjerom u svakodnevnom životu, čak će i svijet uvidjeti i priznati da su oni koji ljube Boga, koji Ga se boje i služe Mu vjerno zaista iznad svih drugih naroda na Zemlji.”—Isto, str. 12.

c. Kakav je bio ishod razgovora s faraonom? Izlazak 5, 6–14.

„Kralj je, duboko uznemiren, osumnjičio Izraelce za namjeru da se odmetnu iz njegove službe. Nezadovoljstvo je bilo posljedica dokolice, te je odlučio ne ostaviti im vremena za opasno planiranje. On je odmah uveo mjere da stegne njihove okove i slomi njihov neovisan duh.” —Patrijarsi i proroci, str. 258.


Utorak 14. siječnja

3. BOG ISPITUJE VJERU IZRAELA

a. kojom zamjerkom su izraelske starješine došle pred Mojsija i Arona? Izlazak 5, 19–21.

b. Zašto Gospod nije odmah izbavio Izraelce? Djela 14, 22.

„Hebreji su očekivali da će slobodu steći bez nekog naročitog ispita vjere ili bez stvarne patnje i teškoća. Ipak, oni još nisu bili spremni za izbavljenje. Oni su imali malo vjere u Boga i nisu bili voljni strpljivo izdržati svoje muke dok On ne bude smatrao prikladnim da ih oslobodi. Mnogi su bili zadovoljni da ostanu u ropstvu radije nego da se suoče s teškoćama koje prate selidbu u stranu zemlju, a navike nekih su postale toliko slične navikama Egipćana da su oni više voljeli ostati u Egiptu. Zbog toga ih Gospod nije oslobodio prvom manifestacijom svoje sile pred faraonom. On je tako upravljao događajima da su oni razotkrili tiranski duh egipatskog kralja, a i On se otkrio svom narodu. Promatrajući njegovu pravednost, silu i ljubav oni će odlučno napustiti Egipat i predati se Njemu u službu. Mojsijev bi zadatak bio daleko lakši da mnogi Izraelci nisu postali toliko pokvareni da nisu bili voljni napustiti Egipat.” —Patrijarsi i proroci, str. 260.

„Djeca Izraelova odavala su se razuzdanosti, idolopoklonstvu, proždrljivosti i ozbiljnim porocima. To je uvijek posljedica ropstva. Ali Gospod je gledao na svoj narod, i nakon njihovog oslobođenja On ih je odgajao. Oni nisu ostali bez Njegovog staranja.“ – The Southern Work, str. 43.

c. Kad se Mojsije požalio Bogu na nova iskušenja koja su došla na Izrael, što je Gospod obećao učiniti za svoj narod? Izlazak 5, 22. 23; 6, 1–8.

„Pun milosti prema nama, ne stavlja nas uvijek u najlakši položaj, jer bismo da On to čini, puni sebe brzo zaboravljali da je Gospod naš pomoćnik u teškim vremenima. Ali, On čezne, priskočiti nam u pomoć u najtežim trenucima, otkriti obilje koje nam stoji na raspolaganju bez obzira na okolnosti; On dozvoljava da nas stignu razočarenja i nevolje kako bismo shvatili svoju bespomoćnost, te Gospoda prizvali u pomoć kao što dijete, kada je gladno i žedno, poziva svog zemaljskog oca.“ -Slični Kristu, str. 353.


Srijeda 15. siječnja

4. NAROD JE OBESHRABREN

a. Kad je Mojsije razgovarao s djecom Izraela drugi put, kako su oni prihvatili Gospodnju poruku? Izlazak 6, 9. Koja obećanja su trebala biti izvor nade za sve Izraelce? Postanak 15, 13. 14; 50, 24.

„Izraelske starješine nastojale su očuvati sve slabiju vjeru svoje braće, ponavljajući obećanje dano njihovim očevima i Josipove proročke riječi prije smrti kojima je prorekao izbavljenje iz Egipta. Neki su slušali i povjerovali. Drugi se, gledajući na okolnosti koje su ih okruživale, nisu htjeli nadati. Egipćani su se, kad su saznali što se događa među njihovim robovima, rugali njihovim očekivanjima i prezirno nijekali silu njihovog Boga. Upućivali su na njihovu situaciju kao ropskog naroda i prijekorno govorili: „Ako je vaš Bog pravičan i milostiv, i posjeduje silu veću od egipatskih bogova, zašto vas on ne učini slobodnim narodom?” Svraćali su njihovu pozornost na njihovo stanje. Oni su obožavali bogove koje su Izraelci nazivali lažnim, a ipak su bili moćna i bogata nacija. Oni su tvrdili da su ih njihovi bogovi blagoslovili napretkom, dali im Izraelce kao robove i uživali su u moći da tlače i uništavaju Jahvine sluge. Sam faraon se hvalisao da ih hebrejski Bog ne može izbaviti iz njegovih ruku.

Ovakve su riječi uništile nadu mnogih Izraelaca. Cijeli im se slučaj činio upravo onakvim kakvim su ga Egipćani prikazivali. Bila je istina da su oni bili robovi i da moraju podnositi sve zlo koje im njihovi surovi gospodari odluče nanijeti. Njihovu su djecu lovili i ubijali, a vlastiti im je život bio teret. Ipak, oni su obožavali nebeskog Boga. Ako je Jahve doista bio iznad ostalih bogova, On ih ne bi tako ostavio u ropstvu idolopoklonika. Međutim, oni koji su ostali vjerni Bogu razumjeli su kako je to bilo zbog toga što je Izrael odstupio od Njega, zbog njihove sklonosti da se žene s poganskim narodima i tako se priklone idolopoklonstvu, kako je Gospod dopustio da postanu robovi, te su sa sigurnošću uvjeravali svoju braću da će On uskoro slomiti tlačiteljski jaram.” —Patrijarsi i proroci, str. 259, 260.

b. Kad je Gospod rekao Mojsiju da ponovno razgovara s faraonom, koji argument je Mojsije koristio kako bi se pokušao izgovoriti? Izlazak 6, 10–12.


Četvrtak 16. siječnja

5. BOG ŠALJE ZNAKOVE I ČUDA

a. Dok je Gospod ohrabrivao Mojsija da se vrati faraonu, što je On rekao da će se umnožiti u Egiptu te kakva će biti reakcija Egipćana? Izlazak 7, 1–5.

„Prije svakog zla Mojsije je trebao opisati njegovu narav i učinak, da bi se kralj mogao spasiti ako to odluči. Nakon svake kazne slijedit će još oštrija, sve dok se njegovo ponosno srce ne ponizi i on prizna Tvorca neba i zemlje kao istinskog i živog Boga... Bog će proslaviti svoje ime da bi drugi narodi čuli o njegovoj sili i drhtali pred njegovim silnim djelima, te da bi odvratio svoj narod od idolopoklonstva i oni mu odali štovanje.” —Patrijarsi i proroci, str. 263.

b. Kako su se Božja i Sotonina sila suočile pred faraonom? Izlazak 7, 8–12. Koji je bio Sotonin cilj u pokušaju oponašanja Božjeg djela?

„Krivotvoreći djelo što ga je Bog učinio preko Mojsija Sotona se nadao da će ne samo spriječiti izbavljenje Izraela već i ovim utjecajem tijekom budućih vjekova uništiti vjeru u Kristova čuda. Sotona neprekidno nastoji krivotvoriti Kristovo djelo i ostvariti svoju vlast i zahtjeve. On navodi ljude da Kristova čuda objasne kao posljedice ljudske vještine i moći. On tako uništava vjeru u Krista, Sina Božjeg, u umovima mnogih ljudi i navodi ih da odbace ponude milosti u planu otkupljenja.” — Patrijarsi i proroci, str. 265.


Petak 17. siječnja

PITANJA ZA OSOBNO RAZMIŠLJANJE

1. Kako mi ponekad pokazujemo isti ponos kao i faraon?

2. Na koji način je subota znak razlikovanja za Božji narod danas?

3. Zašto toliko puno Izraelaca nije bilo spremno napustiti Egipat? Zašto danas mnogi od nas nerado napuštaju svjetovne običaje i ideje?

4. Zašto je Bog dopustio da Izraelci postanu robovi?

5. Zašto je Sotona pokušao oponašati Božja čuda?

 <<    >>