Nedjelja
19. studenog
1. KROZ KRISTA
a. Što nam Bog nudi kroz otkupljenje ostvareno preko Isusa Krista, i s kojim ciljem? Kološanima 1:14; Djela 26:17,18.
„Isus poznaje okolnosti u kojima se nalazi svaka duša. Čovjek može reći: ja sam grešan, jako grešan. Možda i jest, ali ukoliko je grešniji, utoliko mu je Isus više potreban. On ne odbija nikoga tko Mu prilazi sa suzama... On ohrabruje svaku zastrašenu dušu. Rado prašta svima onima koji Mu se obraćaju tražeći oprost...
One duše koje u Njemu traže utočište Isus uzdiže iznad optuživanja i zlog jezika. Ni ljudi, ni zli anđeli ne mogu optužiti te duše. Sam Krist ih spaja sa svojom božansko-ljudskom prirodom.“ – Želja vjekova, str. 568.
„Cilj velikog Učitelja je obnova Božjeg lika u duši.“ – Fundamentals of Christian Education, str. 436.
b. Kakvu ulogu Krist danas ima u opraštanju grešnicima? Hebrejima 4:15; 1 Timoteju 2:5.
„(Krist) se kvalificirao i prihvatio da bude ne samo predstavnik ljudskog roda već i njegov Zastupnik, tako da svaki pojedinac, ukoliko to želi, može reći: Imam Prijatelja na sudu.“ – The Review and Herald, .
Ponedjeljak
20. studenog
2. BOŽJI OPROST JE NAŠE OPRAVDANJE
a. Što pokazuje da su opravdanje i oprost ista stvar? Rimljanima 3:24,25.
„Oprost i opravdanje predstavljaju jedno te isto. Vjerom jedan pobunjenik, dijete grijeha i rob Sotone, postaje odani podanik Isusa Krista, ne zato što mu je dobro svojstveno i što je za njega nerazlučivo vezan, već zato što ga Krist prima kao usvojeno dijete. Oprost za svoje grijehe grešnik prima zato što su ti grijesi prenijeti na njegovog Jamca i Zamjenu. Krist za takvoga govori svom nebeskom Ocu: 'Ovo je moje dijete. Ja sam ga spasio od smrtne presude i svojim životom mu zagarantirao vječni život, zauzimajući njegovo mjesto i stradajući za njegove grijehe. On je sada sin moj ljubazni.' Tako čovjek kojem je oprošteno i obukavši divne haljine Kristove pravednosti, stoji pred Bogom bez ikakve mane.
Grešnik može biti u zabludi, ali nije ostavljen bez milosti. Njegova jedina nada, međutim, nalazi se u pokajanju pred Bogom i vjeri u Gospoda Isusa Krista. Budući da je Krist uzeo na sebe našu krivicu i oslobodio nas, pripisujući nam svoju pravednost, Očeva je prednost da nam oprosti i da nas primi. Svojom žrtvom Krist je u potpunosti zadovoljio zahtjeve pravde.“ – Faith and Works, str. 103, 104.
b. Do kojih posljedica koje mijenjaju život dolazi kod onih kojima je Bog oprostio? Rimljanima 8:28-30.
„Djelo otkupljenja povlači za sobom posljedice koje čovjek jedva može i naslutiti. 'Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovjeku ne dođe, ono je pripremio Bog onima koji Ga ljube' (1 Korinćanima 2:9). Ako se grešnik, privučen snagom Kristovom, približi uzdignutom križu i u dubokoj skrušenosti ničice padne pred njim, on će biti preporođen. Dat će mu se novo srce i on će postati potpuno novo stvorenje u Kristu Isusu. Svetost ništa više i ne traži. Sam Bog 'pravda onog koji je od vjere Isusove' (Rimljanima 3:26). 'A koje opravda one i proslavi' (Rimljanima 8:30). Ma kako bile velike sramota i uniženost prouzrokovane grijehom, još uvijek su veći čast i uzvišenost koji su nam omogućeni zahvaljujući otkupljujućoj ljubavi Kristovoj. Ljudskim bićima koja teže za tim da obnove u sebi božanski lik dano je pravo na najveće blago neba, na preuzvišenu čast, što će ih uzdići na položaj čak i viši od položaja anđela koji nikada nisu pali.“ – Kristove priče, str. 162, 163.
Utorak
21. studenog
3. PRIHVAĆANJE BOŽJEG OPROSTA
a. Što možemo naučiti o Božjoj opraštajućoj ljubavi prema nama iz parabole o izgubljenom sinu? Luka 15:20-23.
„U paraboli otac ne prekorava i ne osuđuje sina zbog njegovog grešnog života. Sin osjeća da je prošlost zaboravljena i da mu je sve oprošteno. Tako i Bog kaže za grešnika: 'Rasut ću kao oblak prijestupe tvoje, i grijehe tvoje kao maglu' (Izaija 44:22). 'Jer ću im oprostiti bezakonja njihova, i grijehe njihove neću spominjati' (Jeremija 31:34). 'Neka bezbožnik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje; i neka se vrati ka Gospodu, i smilovat će mu se, i k Bogu našem, jer prašta mnogo' (Izaija 55:7). 'U ono vrijeme tražit će se bezakonje Izraelovo, ali ga neće biti; i grijesi Judini, ali se neće naći' (Jeremija 50:20).
Kakvu sigurnost ovdje vidimo u spremnosti našeg nebeskog Oca da najusrdnije primi svakog grešnika koji se pokaje!“ – Kristove priče, str. 204, 205.
„Krist je došao na ovaj svijet kako bi dokazao neistinitost ove (sotonske) tvrdnje (da Bog ne prašta), kako bi pokazao da je Bog ljubav, da, kao što otac žali sinove, tako Gospod žali one koji Ga se boje. Slijedite Spasitelja od jasala do križa, promatrajte Njegov život nesebične službe, Njegovu agoniju u Getsemanskom vrtu i smrt na križu; i znajte da je u Bogu obilno praštanje. On mrzi grijeh, ali voli grešnika ljubavlju koja nadilazi shvaćanje.“ – The Review and Herald, .
b. Što moramo zaista vjerovati kako bismo postali pobjednici? Marko 2:5.
„Upravo u ovom pogledu tisuće ljudi živi u zabludi; ne vjeruju da Isus oprašta grijehe upravo njima osobno, svakome grešniku pojedinačno. Oni se ne oslanjaju u vjeri na Bogom dano obećanje. Prednost onih koji prihvate ponuđene uvjete je saznanje da se Božji oprost odnosi na svaki učinjeni grijeh. Odbacite sumnje da se Božja obećanja ne odnose na vas. Ona su namijenjena svakom grešniku koji se kaje. Anđeli imaju zadatak da snagu i milost koju je Krist obećao prenesu svakoj duši koja vjeruje. Nitko nije toliko grešan da u Isusu koji je umro za njega ne bi mogao naći snagu, čistoću i pravdu. On čeka da sa svih onih koji povjeruju u Njega skine njihovu odjeću okaljanu i oskvrnjenu grijehom i da ih obuče u bijele haljine Njegove pravednosti. On ih poziva da žive, a ne da umru.“ – Put Kristu, str. 52, 53.
Srijeda
22. studenog
4. LJUDSKI I BOŽANSKI OPROST
a. Kada je grešniku oprošteno, što on također mora učiniti? Koja je mjera praštanja? Luka 11:4; Matej 6:15.
„Duh nesklon praštanju ne može se ni sa čim opravdati. Oni koji su nemilosrdni prema drugima pokazuju da i sami nemaju udjela u Božjoj milosti koja donosi oprost...
Istina, i takav je možda nekad primio oprost, ali njegov nepomirljivi i praštanju toliko nesklon duh samo pokazuje da je odbacio Božju ljubav koja prašta. On se odvojio od Boga i došao u isto stanje u kojem je bio prije no što mu je oprošteno. Porekao je svoje kajanje i njegovi grijesi ostaju na njemu kao da se nije ni pokajao.“ – Kristove priče, str. 52, 53.
„Čovjek koji nije spreman oprostiti zatvara baš onaj kanal kroz koji i sam može od Boga dobiti milost. Nikada ne trebamo pomisliti da imamo pravo uskratiti oprost onima koji su nas vrijeđali, a nisu nam priznali svoju krivicu. Njihova je dužnost, bez ikakve sumnje, da ponize svoja srca u pokajanju i priznanju, ali mi moramo biti sažaljivog duha prema onima koji su nam zgriješili, bilo da oni priznaju svoje grijehe ili ne. Ma kako da su nas bolno ranili, ne smijemo tugovati i sažalijevati sami sebe zbog uvreda koje su nam nanesene. Ako očekujemo da nam Bog oprosti naše grijehe i mi moramo oprostiti svima onima koji su nam učinili neko zlo.“ – Misli s Gore blagoslova, str. 113, 114.
b. U kojoj mjeri trebamo oprostiti onima koji su nas uvrijedili? Luka 17:3,4.
c. Kako je Isus oprostio čak i onima koji su bili odgovorni za Njegovu smrt? Luka 23:34.
„Isus je stekao pravo da bude branitelj ljudi pred Ocem.
Kristova molitva za Njegove neprijatelje obuhvatila je cijeli svijet. Obuhvatila je svakog grešnika koji je živio ili će živjeti, od početka do kraja vremena. Na svima leži krivnja što je Sin Božji raspet. Svima se nudi oprost.“ – Želja vjekova, str. 745.
Četvrtak
23. studenog
5. IZOBILJE BOŽJEG PRAŠTANJA
a. Što pokazuje da nas Božji oprost odvraća od grešnog života?
1 Ivanova 1:9 (zadnji dio).
„Oprost koji Bog daje nije samo sudski akt kojim nas On oslobađa kazne. Nije to samo praštanje grijeha, već i oslobođenje od krivnje, vraćanje na bolji put poslije grešnog života. To je izlijevanje spasonosne ljubavi koja preobražava srce. David je imao jasno shvaćanje o praštanju dok se molio: 'Čisto srce stvori mi, Bože, i duh prav obnovi u meni' (Psalam 51:10). A na drugom mjestu kaže: 'Koliko je istok udaljen od zapada, toliko udaljuje od nas bezakonja naša' (Psalam 103:12).“ – Misli s Gore blagoslova, str. 114.
b. Kako znamo da Božja opraštajuća milost ne samo da opravdava pokajničkog grešnika, već ga i obnavlja na život poslušnosti? Titu 3:3-8.
„Titu je (Pavle) rekao da poučava crkvu da će ih, ukoliko se budu oslanjali na Kristove zasluge za svoje spasenje, božanska milost koja boravi u njihovim srcima navesti da vjerno ispunjavaju dužnosti svakodnevnog života.“ – The Sanctified Life, str. 87.
Petak
24. studenog
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE:
1. Zašto oprost grijeha možemo zadobiti jedino kroz Isusa? Zašto je bilo potrebno da On bude učesnik u našoj grešnoj ljudskoj prirodi?
2. Kako možemo ohrabriti one koji su zabludjeli i obeshrabreni?
3. Čega se trebamo sjetiti kad smo u iskušenju da vjerujemo kako se ne možemo vratiti Bogu nakon što smo sagriješili?
4. Kako se trebamo ponašati prema onima koji su nas uvrijedili? Što nam se događa ako odbijemo oprostiti drugima?
5. Što će se događati u srcima onih koji primaju Božji oprost?