Nedjelja
29. listopada
1. UVJETI OPRAVDANJA
a. Pod kojim jedinim uvjetom grešnik može biti opravdan? Djela 16:31; Galaćanima 3:11.
„Kada Bog pomiluje grešnika, oprosti mu kaznu koju zaslužuje i odnosi se prema njemu kao da nikada nije sagriješio, On ga prima u božansko okrilje i opravdava ga zaslugama Kristove pravednosti. Grešnik može biti opravdan samo kroz vjeru u otkup dan kroz Božjeg ljubljenog Sina, koji je postao žrtva za grijehe svijeta na kojem je počivala krivnja. Nitko ne može biti opravdan vlastitim djelima, kakva god ona bila. Čovjek se može izbaviti od krivice grijeha, osude zakona i kazne za prijestup samo kroz silu Kristove patnje, smrti i uskrsnuća.“ – Odabrane poruke 1, str. 389.
b. Vjera je uvjet pod kojim Bog oprašta grešniku i opravdava ga. Kako ona djeluje? Matej 15:22-28; Marko 9:20-24.
„Bog je našao prikladnim odrediti vjeru kao uvjet pomilovanja grešnicima – ne zato što bi se u vjeri nalazila bilo kakva sila kojom bismo zaslužili spasenje, već zato što se vjera može uhvatiti za Kristove zasluge koje su dane kao lijek protiv grijeha. Vjera može istaknuti Kristovu savršenu poslušnost umjesto grešnikovog prijestupa i izdaje.“ – Odabrane poruke 1, str. 366, 367.
Ponedjeljak
30. listopada
2. PRIMJER OPRAVDANJA – ABRAHAM
a. Kako je pravednost pripisana Abrahamu? Kakve zasluge imaju djela u zadobivanju pravednosti? Postanak 15:1,5,6.
„Neka bude svima jasno i razumljivo da svojom zaslugom stvorenje nije u mogućnosti ostvariti ništa u svom položaju pred Bogom ili u Božjem darivanju njemu. Ako bi vjera i djela mogli bilo kome osigurati dar spasenja, onda bi Stvoritelj bio u obvezi prema stvorenju. Ovdje leži prilika da se laž prikaže kao istina. Ako bilo koji čovjek može zaslužiti spasenje nečim što će učiniti, onda se on nalazi u istom položaju kao i katolik koji čini pokoru za svoje grijehe. To znači da je spasenje djelomično dug i da se može zaslužiti kao plaća. Ako čovjek ne može nikakvim svojim dobrim djelom zaslužiti spasenje, onda ono mora biti u potpunosti djelo milosti i čovjek ga prihvaća kao grešnik, jer prihvaća Isusa i vjeruje u Njega. Ono je u potpunosti besplatan dar. Opravdanje vjerom je izvan svake polemike. Sve rasprave se okončavaju čim postane jasno da zasluge palog čovjeka u njegovim dobrim djelima nikad ne mogu osigurati vječni život za njega. Svjetlost koja mi je dana od Boga stavlja ovu važnu temu iznad svakog drugog pitanja u mom umu. Opravdanje je u potpunosti djelo milosti i nije proizvod bilo čega što pali čovjek može učiniti.“ – Faith and Works, str. 19, 20.
b. Na osnovu Abrahamovog iskustva, kako se pravda pripisuje grešniku? Rimljanima 4:1-8.
„Pravednost je poslušnost zakonu. Zakon zahtijeva pravednost a grešnik je dužan pokazati je prema zakonu, ali on nije u stanju izvršiti je. Jedini način na koji može postići pravednost je kroz vjeru. Vjerom može pred Boga iznijeti Kristove zasluge a Gospod poslušnost svog Sina pripisuje na račun grešnika. Kristova pravednost prihvaća se umjesto čovjekovog neuspjeha i Bog prihvaća, prašta i opravdava vjernu dušu koja se kaje, odnosi se prema njoj kao da je pravedna i ljubi je kao što ljubi svog Sina. Tako je vjerom pripisana pravednost, i pomilovana duša napreduje iz milosti u milost, iz svjetlosti u veću svjetlost, te može s radošću reći: 'Ne za djela pravedna koja mi učinismo, nego po svojoj milosti spasi nas kupelji novog rođenja i obnovljenjem Duha Svetog, kojeg izli na nas obilno kroz Isusa Krista Spasitelja našega, da se opravdamo blagodaću Njegovom, i da budemo nasljednici života vječnog po nadi' (Titu 3:5-7).“ – Odabrane poruke 1, str. 367.
Utorak
31. listopada
3. ŽENA S PROBLEMOM TEČENJA KRVI
a. Što se dogodilo na Isusovom putu k Jairovom domu? Marko 5:22-27.
„Kad je Isus prolazio, (nesretna žena oboljela od tečenja krvi) pružila je ruku i dotakla se samo ruba Njegove haljine. I u tom je trenutku osjetila da je iscjeljena. U tom jednom jedinom dodiru bila je sva vjera njenog života i u istom trenutku su bol i slabost ustupili mjesto snazi i savršenom zdravlju...
Spasitelj je razlikovao dodir vjere od slučajnog dodira nepažljive gomile. Takvo pouzdanje nije smjelo proći, a da ne bude zapaženo. On je želio smjernoj ženi uputiti riječi utjehe koje će za nju biti izvor radosti – riječi koje će biti blagoslov za Njegove učenike do kraja vijeka...
On nikome nije pružio priliku za pretpostavku da sam dodir Njegovih haljina donosi iscjeljenje. Iscjeljenje ne dolazi kroz vanjski dodir s Njim, nego kroz vjeru koja se čvrsto drži Njegove božanske sile.“ – Želja vjekova, str. 343, 344, 347.
b. Što je razlikovalo obične dodire mnoštva ljudi i dodir bolesne žene na Njegovim haljinama? Marko 5:28-34.
„Radoznala svjetina koja se gurala oko Isusa nije primila nikakvo izlijevanje životne sile od dodira s Njime. Ali kada je jadna i napaćena žena, koja je bila bolesnik dvanaest godina, u svojoj velikoj potrebi ispružila ruku i dotakla se ruba Njegove odjeće, osjetila je iscjeljujuću moć. Njen dodir bio je dodir vjere i Krist ga je prepoznao kao takvog. Znao je da je iz Njega izišla sila... Vjera koja nas dovodi u živi dodir s Kristom s naše strane mora uključivati najveću naklonost, potpuno pouzdanje i sveobuhvatno predanje. Ta vjera radi kroz ljubav i čisti dušu. Ona u životu Kristovog sljedbenika dovodi do istinske poslušnosti Božjim zapovijedima; rezultat žive veze s Kristom bit će ljubav prema Bogu i ljubav prema ljudima.“ – Odabrane poruke 1, str. 334.
Srijeda
1. studenog
4. IZLJEČENJE KRONIČNOG PARALITIČARA
a. Kako je paralizirani čovjek odgovorio na Gospodnju zapovijed? Što mi možemo naučiti iz njegovog primjera? Ivan 5:1-9.
„Već iz samog biblijskog zapisa o tome kako je Krist izliječio ovog bolesnika, možemo naučiti nešto o tome kako treba vjerovati u Njega da bi nam oprostio grijehe. Vratimo se na biblijski izvještaj o paraliziranom čovjeku iz Betesde. Taj je patnik bio sasvim bespomoćan. Svojim udovima nije se služio već trideset osam godina, a Isus mu ipak naređuje: 'Ustani, uzmi odar svoj i hodi!' Bolesnik je mogao reći: 'Gospode, poslušat ću Tvoje riječi ako me izliječiš.' Ali, ne; on to nije rekao; vjerujući u Kristove riječi, povjerovao je da je već izliječen i odmah je pokušao ustati. Želio je hodati, i prohodao je. Postupio je po Kristovim riječima, a Bog mu je dao snagu; bolesnik je ozdravio.“ – Put Kristu, str. 50.
b. U čemu trebamo slijediti primjer ovog čovjeka kojem je vraćeno zdravlje? Marko 11:24.
„I vi ste kao grešnici u sličnom položaju. Ne možete nikakvim svojim ispaštanjem izbrisati grijehe prošlosti, ne možete promijeniti srce, ni svojim naporima postati sveti. Ali Bog obećaje da će sve to On preko Krista učiniti za vas. Vjerujte u to obećanje. Priznajte svoje grijehe i predajte se Bogu. Pokažite spremnost i želju da Mu služite. Čim čvrsto odlučite to učiniti, Bog će sigurno ispuniti na vama svoju riječ. Ako vjerujete u to obećanje – vjerujte da su vam grijesi oprošteni i da ste čisti – Bog će to i učiniti. Izliječit će vas, kao što je i paraliziranom čovjeku dao silu da hoda kad je povjerovao da je izliječen. Ako vjerujete, to će se stvarno i dogoditi.
Nemojte čekati da osjetite kako ste ozdravili, već recite: vjerujem u to. To je tako, ne zato što ja to osjećam, nego zato što je Bog to obećao...
Uvjet za ispunjenje ovog obećanja je da vaše molitve budu u skladu s Božjom voljom. A Božja je volja da nas očisti od grijeha, da nas učini svojom djecom i osposobi nas da živimo svetim životom. Za te se, dakle, blagoslove možemo moliti, vjerovati da ćemo ih primiti, i zahvaljivati Bogu što smo ih primili. Naša je prednost da priđemo Kristu koji će nas očistiti da bismo pred Božji zakon mogli stati bez stida i grižnje savjesti. 'Nikakve, dakle, sad nema osude onima koji su u Isusu Kristu i ne hode po tijelu nego po Duhu' (Rimljanima 8:1).“ – Put Kristu, str. 51.
Četvrtak
2. studenog
5. POKAZIVANJE VJERE
a. Gdje moramo tražiti, kako bismo primili vjeru? S kojom svrhom nam je ona data? Hebrejima 12:2; Ivan 6:29.
„Iako se grešnik ne može spasiti svojom snagom, on ipak mora nešto poduzeti da bi osigurao spasenje. Krist kaže: 'Koji dolazi k meni neću ga istjerati napolje' (Ivan 6:37). Međutim, mi moramo doći k Njemu; i ako se kajemo za svoje grijehe, moramo vjerovati da će nas On primiti i oprostiti nam. Vjera je dar od Boga, ali o nama ovisi hoćemo li je oživotvoriti. Vjera je ruka kojom duša prihvaća milost – ponuđeni Božji dar.“ – Patrijarsi i proroci, str. 431.
b. Kako Pavle objašnjava vjeru? Koje daljnje objašnjenje nam daje Duh proroštva? Hebrejima 11:1-3.
„Vjera nije temelj našeg spasenja, ali ona predstavlja veliku milost – oko kojim vidimo, uho kojim čujemo, nogu kojom hodimo, ruku kojom se držimo. Ona predstavlja sredstvo, a ne cilj. Kad je Krist dao svoj život da spasi grešnike, zašto da se ne koristimo tom milošću? Ja se vjerom hvatam za to, i ta vjera je srž onoga čemu se nadam i dokaz o onome što je nevidljivo. Oslanjajući se na to i vjerujući, nalazimo mir u Gospodu Kristu Isusu.“ – Komentari biblijskih tekstova, str. 639.
Petak
3. studenog
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE:
1. Što je potrebno kako bismo bili opravdani?
2. Kako možemo pokazati da se opravdanje ne zadobiva djelima?
3. Koju pouku možemo izvući iz iskustva žene u masi ljudi koja se okupljala oko Isusa?
4. Što je osposobilo bolesnika da primi blagoslov, a također osposobljava i nas da primimo blagoslov?
5. Kako možemo primiti vjeru i imati koristi od nje?