Nedjelja
12. studenog
1. BOŽANSKO ŽALJENJE ZBOG GRIJEHA
a. Što smo pozvani učiniti kako bi nam Bog oprostio grijehe? Djela 3:19.
b. Što će uvijek pratiti pravo pokajanje i kako će to utjecati na srce i na život? 2 Korinćanima 7:9,10.
„Pravo pokajanje znači iskreno žaljenje zbog učinjenih grijeha i napuštanje istih. Ali grijeh ne možemo odbaciti sve dok ne uvidimo svu njegovu pogubnost. Prava promjena u životu nastat će tek onda kad se u srcu raskine s grijehom.“ – Put Kristu, str. 23.
„Često tugujemo zato što su naša zla djela imala neugodne posljedice po nas same, ali to nije kajanje. Istinska žalost zbog grijeha je rezultat djelovanja Svetog Duha. Duh otkriva nezahvalnost srca koje je uvrijedilo i ražalostilo Spasitelja, i dovodi nas u skrušenosti do podnožja križa. Svakim grijehom Isus ponovno biva ranjen. I kad upiremo pogled u Onoga kojeg smo ranili, onda plačemo zbog grijeha koji su Mu nanijeli patnje. Takav plač nas navodi na to da se odreknemo grijeha.“ – Želja vjekova, str. 300.
Ponedjeljak
13. studenog
2. DAR POKAJANJA
a. Kako Davidova molitva dočarava prirodu pravog pokajanja? Psalam 51:1-4,10-13.
„David je uvidio veličinu svoga prijestupa; svjestan oskvrnuća svoje duše, gnušao se učinjenog grijeha. Molio se ne samo za oproštenje grijeha, već i za 'čisto srce'. On je čeznuo za pravom svetošću, za potpunim pomirenjem s Bogom.“ – Put Kristu, str. 25.
b. Što Biblija uči o izvoru pravog pokajanja? Rimljanima 2:4.
„Mi se ne možemo pokajati bez Kristovog Duha koji budi našu savjest, kao što ni oproštenje učinjenih grijeha ne možemo dobiti bez Krista.
„Krist je izvor svake dobre i plemenite pobude. Jedino On može usaditi u naše srce odvratnost prema grijehu. Svaka želja za istinom i čistoćom, svako osvjedočenje o našem grijehu predstavljaju dokaze da Sveti Duh djeluje na naše srce.“ – Put Kristu, str. 26.
c. Kako možemo postići ovakvo pokajanje? Matej 11:28; Djela 5:31.
„Živa riječ nas ne uči da se grešnik mora pokajati prije nego što posluša Kristov poziv: 'Hodite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.' Ljudi moraju doći Kristu zato što Ga vide kao svog Spasitelja i jedinog pomoćnika, kako bi bili u stanju pokajati se; jer ako bi ikako bilo moguće da se pokaju bez da dođu Kristu, onda bi mogli biti i spašeni bez Krista. Iskrenom pokajanju vodi vrlina koja izvire u Kristu... Pokajanje je Kristov dar isto kao i oprost, i ne može se naći u srcu na koje ne djeluje Isus. Ne možemo se pokajati bez Kristovog Duha koji će probuditi savjest više nego što možemo biti opravdani bez Krista. Krist privlači grešnika svojom ljubavlju pokazanom na križu, i to smekšava srce, utječe na um i dovodi do pokajanja u duši.“ – The Review and Herald, .
Utorak
14. studenog
3. UVJETI POD KOJIMA DOBIVAMO OPROST
a. Koji su uvjeti za zadobivanje oprosta navedeni u Božjoj Riječi? Izreke 28:13; Jakov 5:16.
„Uvjeti pod kojima dobivamo Božju milost jednostavni su, pravedni i razumni. Gospod ne traži od nas nikakvo mučenje ni tijela ni duše da bismo dobili oprost grijeha. Ne moramo odlaziti na duga zamorna hodočašća ni vršiti mučne pokore da bismo svoju dušu preporučili Bogu ili da bismo ispaštali za svoje grijehe. Milost će dobiti svatko tko prizna svoje grijehe i ostavi ih.“ – Put Kristu, str. 37.
b. Kada uvrijedimo svog brata, koga smo još uvrijedili? Što nas treba poučiti o našoj dužnosti prema svom bratu? Matej 25:40; I Petrova 4:8.
„Svoje grijehe priznajte Bogu, jer vam samo On može oprostiti, a međusobne pogreške ispovijedajte jedni drugima. Ako ste uvrijedili svog prijatelja ili susjeda, dužnost vam je da mu priznate svoju krivicu, a njegova je dužnost da vam oprosti. Tada zatražite oprost i od Boga, jer je brat kojeg ste uvrijedili Božje vlasništvo; vrijeđajući njega sagriješili ste protiv njegovog Stvoritelja i Otkupitelja.“ – Put Kristu, str. 37.
c. Kome trebamo priznati svoje grijehe? Na koji način to mora biti učinjeno? Psalam 32:5; Matej 5:23,24.
„Istinsko priznanje uvijek ima posebno obilježje; i odnosi se na točno određene grijehe. Ima takvih grijeha koje možemo priznati samo Bogu. Postoje i pogreške koje se moraju priznati onima koji su zbog njih pretrpjeli neku štetu, ali ima i javnih grijeha koje treba javno priznati. Ali svako priznanje treba biti sasvim određeno i mora se odnositi upravo na one grijehe koje smo učinili.“ – Put Kristu, str. 38.
„Grijehe osobnog karaktera treba priznati Kristu, jedinom posredniku između Boga i ljudi. Jer 'ako tko sagriješi, imamo zastupnika kod Oca, Isusa Krista pravednika' (1 Ivanova 2:1). Svaki grijeh predstavlja uvredu nanesenu Bogu i mora Mu se priznati kroz Krista. Svaki javno učinjeni grijeh treba javno i priznati.“ – Sluge evanđelja, str. 216.
Srijeda
15. studenog
4. OPASNOST OD SAMOOPRAVDANJA
a. Kada je Gospod upitao Adama i Evu za njihov grijeh, kako su se oni svojim odgovorom pokušali izgovoriti da krivnja zapravo nije njihova? Postanak 3:12,13.
„Pošto su okusili zabranjeni plod, Adama i Evu obuzeo je osjećaj stida i straha. Prva njihova pomisao bila je: kako opravdati svoj grijeh i izbjeći užas smrtne presude. Kad ga je Bog ispitivao o počinjenom grijehu, Adam je, prebacujući krivnju djelomično na Boga, a djelomično na svoju ženu, odgovorio: 'Žena koju si mi dao, ona mi dade s drveta, pa sam jeo.' Žena je krivnju svalila na zmiju: 'Zmija me prevarila, pa sam jela' (Postanak 3:12,13).
Zašto si stvorio zmiju? Zašto si joj dopustio da dođe u Edenski vrt? To je zapravo bio smisao odgovora kojim je Eva prešutno opravdavala svoj grijeh, prebacujući na Boga odgovornost za svoj pad.“ – Put Kristu, str. 40.
b. Što je uobičajeno iskušenje za osobu koja je uhvaćena u prijestupu, i zašto to rađa iznuđeno, nedjelotvorno priznanje? Job 9:20; Luka 15:16.
„Duh samoopravdanja potječe od oca laži i javlja se kod svih Adamovih sinova i kćeri. Takva priznanja nisu inspirirana božanskim Duhom i Bog ih neće primiti. Istinsko pokajanje navodi čovjeka da sam ponese svoju krivnju i da je prizna bez lukavstva ili licemjerja.“ – Put Kristu, str. 40.
c. Koliko konkretno je Pavle priznao svoj grijeh? Kakav je ponizan stav on imao nakon svog obraćenja (Djela 9:3-6)? Djela 26:10,11.
„Primjeri iskrenog kajanja i istinske poniznosti koje nalazimo u Svetom Pismu, otkrivaju nam duh priznanja u kojem nema nikakvog izgovora za grijeh ili pokušaja opravdavanja krivice. Apostol Pavle nije se pokušavao ograditi od svog grijeha. On ga oslikava najcrnjim bojama, ne pokušavajući umanjiti svoju krivicu: 'Kao što i učinih u Jeruzalemu; i mnoge od svetih ja zatvarah u tamnice, primivši vlast od glavara svećeničkih; i kad ih ubijahu, pristajah na sud. I po svim zbornicama mučeći ih često, nagonjah da hule na Isusa; i odviše mrzeći na njih gonjah ih i do tuđih gradova' (Djela 26:10,11). Čak se nije ustručavao ni izjaviti 'da Isus Krist dođe na svijet da spasi grešnike, od kojih sam prvi ja' (1 Timoteju 1:15).“ – Put Kristu, str. 41.
Četvrtak
16. studenog
5. SVE ILI NIŠTA
a. Što Bog traži da Mu damo, i što to također uključuje? Izreke 23:26; Luka 14:33.
„Bog zahtijeva potpuno predanje srca prije nego što može doći do opravdanja.“ – Odabrane poruke 1, str. 366.
„Predajući se Bogu, neizbježno moramo odbaciti sve što bi nas moglo odvojiti od Njega. Spasitelj zato kaže: 'Tako dakle svaki od vas koji se ne odreče svega što ima ne može biti moj učenik' (Luka 14:33). Moramo ostaviti sve ono što bi moglo odvratiti naše srce od Boga. Mnogima je idol bogatstvo. Ljubav prema novcu i želja za ovozemaljskim blagom zlatni su lanci koji ih vežu za Sotonu. Drugi pak obožavaju ugled i svjetovne počasti. Trećima je idol život sebične udobnosti, život bez odgovornosti. Ali ti se ropski okovi moraju raskinuti. Ne možemo napola pripadati Gospodu, a napola svijetu. Božja djeca možemo biti samo ako Mu pripadamo cijelim svojim bićem.“ – Put Kristu, str. 44.
b. Zašto je carinikova molitva za milost uslišena? Luka 18:13,14.
„Molitva ovog carinika bila je uslišena zato što je odražavala ovisnost koja je proistjecala iz potpunog oslanjanja na Svemogućeg. Samom cariniku činilo se da on nema ništa drugo osim srama na licu. To bi morali uvidjeti svi koji se u molitvi obraćaju Bogu. Samo vjerom – vjerom koja se odriče svakog samopouzdanja – ponizni molbenik treba se uhvatiti za silu Svemogućega.
Nema vanjske forme koja bi mogla zamijeniti jednostavnu vjeru i potpuno samoodricanje. Međutim, nijedan čovjek to ne može učiniti sam, vlastitom snagom. Mi samo možemo dati pristanak da Krist to učini za nas.“ – Kristove priče, str. 159.
Petak
17. studenog
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE:
1. Koje su dvije stvari uključene u pravo pokajanje?
2. Zašto je pokajanje dar koji primamo, a ne nešto što sami moramo učiniti?
3. Što moramo napraviti kako bismo dobili oprost grijeha?
4. Što pokazuje da osoba koja se istinski kaje neće tražiti izgovor za svoje grijehe?
5. Čega se moramo biti spremni odreći ako želimo primiti opravdanje?