Nedjelja
3. svibnja
1. UHODE POSLANE U KANAAN
a. S kojom svrhom su uhode poslane iz Kadeša u kanaansku zemlju? Čija je ideja bila da uhode idu u kanaansku zemlju? Brojevi 13:1–3; 17–20; Ponovljeni zakon 1:20–25.
b. Nakon koliko dana su se uhode vratile u Kadeš i koje vidljive znakove plodnosti zemlje su donijeli? Brojevi 13:21–26.
„Oni su otišli i izvidjeli cijelu zemlju, ušavši na južnu i nastavivši prema sjevernoj granici. Vratili su se nakon što su bili odsutni četrdeset dana. Izraelski je narod gajio velike nade, žarko ih očekujući. Vijest o povratku uhoda raširila se od plemena do plemena i svi su je radosno pozdravili. Narod je požurio u susret uhodama koji su izbjegli opasnosti ovog smjelog pothvata. Uhode su donijeli uzorke voća koji su pokazivali plodnost tla.“ —Patrijarsi i proroci, str. 387.
Ponedjeljak
4. svibnja
2. IZVJEŠĆA UHODA
a. Kakvo izvješće su donijela desetorica uhoda? Brojevi 13:27–29, 31–33.
„Oni su bili odlučni da osujete sve napore da se osvoji Kanaan. Iskrivljavali su istinu da bi održali svoj opaki utjecaj… Ali kad narod popusti nevjerstvu, oni se stavljaju pod Sotoninu kontrolu i nitko ne može reći kako daleko će ih ona odvesti.“ — Patrijarsi i proroci, str. 389.
b. Kakav je bio odgovor Kaleba i Jošue? Brojevi 13:30; 14:6–9. Što je jedna od naših najvećih potreba danas?
„Ljudi kao što je bio Kaleb, bili su veoma potrebni u raznim periodima povijesti našeg djela. Danas su neophodni ljudi koji su svim srcem odani djelu, ljudi koji će ići samo za Gospodom, ljudi koji neće biti skloni da šute onda kad bude trebalo govoriti, koji su u načelu čvrsti kao čelik, koji ne traže da istaknu sebe, nego smjerno hode sa Bogom; strpljivi, ljubazni, predusretljivi i učtivi ljudi, ljudi koji iz iskustva znaju što znači molitva i vjera i koji djelom dokazuju da se zalažu za slavu Božju i dobro Njegovog naroda.“—Biblijski komentari, 1. str. 1113.
c. Kako je narod prihvatio suprotne izvještaje uhoda? Brojevi 14:1–4, 10.
„Dok su uhode iznosili mišljenje svojih nevjernih srca koja je Sotona ispunio obeshrabrenošću, nada i hrabrost su ustupili mjesto kukavičkom očajanju. Njihova nevjera bacila je tamnu sjenu na zajednicu, a moćna Božja sila, koja je tako često djelovala u korist izabranog naroda, bila je zaboravljena. Narod nije čekao da razmisli, nisu mislili da će im Onaj koji ih je dosad vodio sigurno dati zemlju, nisu se prisjetili kako ih je Bog prekrasno oslobodio iz ropstva, otvarajući put kroz more i uništavajući faraonovu vojsku…“—Patrijarsi i proroci, str. 388.
„Uskoro je slijedilo protivljenje i otvorena pobuna. Sotona je imao potpuni nadzor, a narod je izgledao lišen razuma.“ —Patrijarsi i proroci, str. 389.
Utorak
5. svibnja
3. NAROD GUNĐA
a. Što su Mojsije i Aron učinili kad su vidjeli kako je narod prihvatio kukavičke izvještaje i postajao buntovan? Brojevi 14:5.
„Poniženi i pogođeni, „Mojsije i Aron padoše ničice pred svom okupljenom izraelskom zajednicom”, ne znajući što da čine kako bi ih odvratili od njihove prenagljene i nerazumne namjere. Kaleb i Jošua su pokušali stišati galamu. U pocijepanoj odjeći kao znaku žalosti i ogorčenja oni su zašli među narod, a njihovi su glasovi nadglasali buru njihovog jadikovanja i pobunjeničkog žalovanja: „Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra. Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu će nas zemlju dovesti, i dat će nam je. To je zemlja u kojoj teče med i mlijeko. Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: ta on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!“—Patrijarsi i proroci, str. 389, 390.
b. Kako se Gospod umiješao u ovom ključnom trenutku i što je rekao? Brojevi 14:10–12.
„Nevjerni uhode su glasno proklinjali Kaleba i Jošuu, a začuli su se povici da ih se kamenuje. Nerazumna rulja je zgrabila kamenje da pobije ove vjerne ljude. Nasrnuli su s mahnitim povicima, ali kad im je iznenada kamenje ispalo iz ruku, oni su ušutjeli i počeli drhtati od straha. Bog je posredovao da spriječi njihove ubilačke namjere. Slava njegove prisutnosti, poput goruće svjetlosti, osvjetljavala je Šator. Sav je narod promatrao Gospodnji znak. Otkrio im se netko tko je bio moćniji od njih i nitko se nije usudio usprotiviti. Uhode koji su donijeli zle izvještaje prestrašeno su se povukli i suzdržavajući uzdahe potražili svoje šatore.“— Patrijarsi i proroci, str. 390.
c. Dok se Mojsije molio, koji razlog je izložio Gospodu kako bi oprostio izraelskom narodu i poštedio ga? Brojevi 14:13–19.
Srijeda
6. svibnja
4. KAŽNJENI ONI KOJI GUNĐAJU
a. Koju kaznu je Gospod izrekao za buntovnike i one koji su gunđali? Brojevi 14:22, 23, 29–33.
„Narod je u svojoj pobuni povikao: ‘Kamo sreće da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji!” Sada je njihova molitva bila uslišena. Ali, Gospod je odredio da kao što su uhode putovale četrdeset dana. tako je izraelski narod trebao lutati pustinjom četrdeset godina.“ —Patrijarsi i proroci, str. 391.
b. Kako je Bog kaznio deset uhoda koji su donijeli loš izvještaj? Brojevi 14:36, 37.
„Kad je Mojsije narodu obznanio božansku odluku, njihov se bijes pretvorio u tugovanje. Znali su da je njihova kazna pravedna. Deset nevjernih uhoda su odmah bili pomoreni pred očima cijelog Izraela, a u njihovoj sudbini narod je gledao svoju sudbinu.“ — Patrijarsi i proroci, str. 391.
c. Koji drski grijeh su buntovnici počinili idućeg dana i koje su bile posljedice? Brojevi 14:39–45.
„Prisiljeni na pokornost, preživjeli su se najzad vratili i „plakali pred Jahvom”, ali ‘Jahve nije slušao” njihov glas (Pnz. 1:45). Neprijatelje je ova očita pobjeda nad Izraelom nadahnula odlučnošću da im se suprotstave. Sva izvješća koja su čuli o čudesnim djelima što ih je Bog učinio za svoj narod, sada su smatrali lažnim, te su povjerovali da nema razloga za strah. Prvi Izraelov poraz je nadahnuo Kanaance hrabrošću i odlučnošću i uvelike povećao teškoće osvajanja zemlje. Izraelu nije ništa preostalo već da se pred pogledima pobjedničkih neprijatelja povuče u pustinju znajući da će tamo biti grob cijelog naraštaja.“ — Patrijarsi i proroci, str. 394.
Četvrtak
7. svibnja
5. NEDOSTAJANJE ŽALOSTI PO BOGU
a. Koja vrsta pokajanja vodi spasenju? 2. Korinćanima 7:10. Što je nedostajalo u žalosti Izraelaca?
„Sada su izgledali kao da su se iskreno pokajali zbog svog grješnog ponašanja, ali oni su žalili zbog posljedica svog zlog ponašanja, a ne zbog osjećaja nezahvalnosti i neposlušnosti. Kad su shvatili da Bog nije povukao svoju naredbu, ponovno se pojavila njihova samovolja i oni su se usprotivili povratku u pustinju. Zapovijedajući im da se udalje od zemlje svojih neprijatelja, Bog je provjeravao njihovu navodnu pokornost i dokazao da je ona nestvarna… Njihova se srca nisu promijenila i njima je trebao samo izgovor da ponove sličnu pogrešku…
Da su plakali zbog svojih grijeha kad su im vjerno predočeni, ova presuda ne bi bila izrečena, ali oni su plakali zbog presude. Njihova žalost nije bila pokajanje i nije im mogla donijeti promjenu presude.“— Patrijarsi i proroci, str. 391, 392.
b. Što prati istinsko pokajanje? Djela 3:19.
„Kako bi mu bilo oprošteno, grešnik mora pokazati pokajanje pred Bogom, čiji je zakon prekršen, te vjeru u Krista, njegovu žrtvu pomirnicu. Bez istinskog pokajanja, ne može biti istinskog obraćenja.”—The Spirit of Prophecy, 4, str. 298.
Petak
8. svibnja
PITANJA ZA OSOBNO RAZMIŠLJANJE
1. Što je bilo pokazano činjenicom da je narod bio željan poslati uhode da izvide zemlju?
2. Kako je nevjera utjecala na deset uhoda te na cijeli narod? Kako mi možemo pokazati jednaku nevjeru?
3. Kako se istinski vođa pokušava suprotstaviti postupcima onih koji gunđaju?
4. Biste li željeli da vas Bog drži za riječ kad brzopleto govorite?
5. Ako mi je uistinu žao zbog mojih grijeha, čemu će to voditi u mom životu?