---

1. RIJEČI UTJEHE I ISCJELJENJA

a. Koja poruka utjehe upućena zabludjelom Judi odzvanja i nama danas u našoj želji da živimo za Boga i da unaprijedimo Njegovo djelo? Izaija 41:10-14.

„Gospod se zavjetovao da će svoje ime učiniti slavnim na zemlji. Kakvu silu je obećao svima koji će u svom radu surađivati s nebom! Tri najuzvišenije sile svemira zavjetovale su se da će raditi s onima koji teže spašavanju izgubljenih. Gospod želi da Njegov narod traži Njegovu obećanu pomoć za izvršavanje Njegovog djela u svijetu.” – The Review and Herald, .

„Budimo hrabri i puni nade. Grešno je i nerazumno očajavati u Božjoj službi. Njemu su poznate sve naše potrebe. On raspolaže svim silama i On će svojim slugama dati sposobnosti u tolikoj mjeri koliko zahtijevaju njihove potrebe. Njegova beskrajna ljubav i samilost nikada se ne zamaraju. S veličanstvom svemoći On sjedinjuje blagost i brigu nježnog pastira. Ne moramo se bojati da On neće ispuniti svoja obećanja. On je vječna istina. On nikada neće promijeniti zavjet koji je učinio s onima koji Ga ljube. Njegova obećanja koja je dao crkvi postojana su zauvijek. On će je učiniti vječno istaknutom i radošću mnogih pokoljenja.

Proučavajte četrdeset prvo poglavlje knjige proroka Izaije i nastojte ga razumjeti u njegovoj cjelini.” – Svjedočanstva, sv. 8, str. 38, 39.

---

2. OHRABRENJE U NAŠOJ MISIJI

a. Kakvo uvjerenje imamo o Božjoj ljubavi i zaštiti u izvršavanju naše misije čak i usred iskušenja? Izaija 43:1-6.

„Oganj kušanja ne uništava nego pročišćava, oplemenjuje i posvećuje. Bez iskušenja mi ne bismo shvatili koliko nam je potreban Bog i kako nam je neophodna Njegova pomoć i postali bismo oholi i zadovoljni sami sobom. Po tim iskušenjima koja te snalaze vidim da je oko Gospodnje na tebi i da te On nastoji privući k sebi. Liječnik nije potreban zdravima nego ranjenima i pomagač je potreban onima koji se nalaze u skoro neizdrživo teškom položaju. Vrati se k tvrđavi. Primi ovu dragocjenu pouku: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na sebe i naučite od mene jer sam krotka i ponizna srca. I naći ćete spokoj dušama svojim. Jer jaram je moj blag i breme moje lako‘ (Matej 11:28-30).” – Svjedočanstva, sv. 8, str. 123, 124.

b. Kakve pouke o suradnji i ohrabrenju čak i među idolopoklonicima možemo primijeniti u našem radu za Boga danas? Izaija 41:6, 7.

„Bit će korisno za mlade, kao i za roditelje i učitelje, da proučavaju pouke o suradnji koje su zabilježene u Pismu. Među mnogim ilustracijama treba zapaziti građenje Svetinje — očitu pouku za izgradnju karaktera — kad se sav narod sjedinio, ‚svaki kojega podiže srce njegovo, i koga god duh pokrene dragovoljno‘ (Izlazak 35:21). Čitajte kako su povratnici iz ropstva ponovno podigli zidine Jeruzalema, usred siromaštva, teškoća i opasnosti, izvršivši uspješno ovaj veliki zadatak zato što ‚narod imaše volju raditi‘ (Nehemija 4:6). Razmišljajte o sudjelovanju učenika u Spasiteljevom čudu hranjenja mnoštva. Hrana se umnožila u Kristovim rukama, ali su učenici primili kruh i davali ga narodu koji je čekao.

‚Jer smo udovi jedni drugih.‘ ‘Kako je svatko primio dar, služite njime jedni drugima kao dobri upravitelji raznolike milosti Božje.‘ (Efežanima 4:25; 1 Petrova 4:10).

Riječi koje su zapisane o graditeljima idola u davna vremena mogli bi, s dostojnijim ciljem, uzeti kao lozinku današnji graditelji karaktera: (Citat: Izaija 41:6).” – Odgoj, str. 286.

---

3. USUGLAŠENI S NAŠIM STVORITELJEM

a. Kako psalmist i Izaija opisuju jedinstvenost našeg Stvoritelja? Psalmi 72:18; Izaija 44:6-8; 45:11, 12. Na kakvo nas razmišljanje to treba navesti?

„Imajmo više povjerenja u našeg Otkupitelja. Nemojte se odvraćati od voda Libanona da biste tražili osvježenje na slomljenim studencima koji ne mogu držati vodu. Imajte vere u Boga. Ako se s punim povjerenjem oslanjate na Boga, vaša pobjeda će biti ne samo moguća, već i sigurna. Iako mnoštvo ide naprijed pogrešnim putem, iako se izgledi često čine obeshrabrujućima, i dalje možemo imati punu sigurnost u našem Vođi; jer ‚Ja sam Gospod‘, On objavljuje, ‚i nema drugoga‘ (Izaija 45:22). On je beskonačan u moći i može spasiti sve koji dolaze k Njemu. Nema nijednoga drugoga u koga bismo se sa sigurnošću mogli pouzdati.” – The Review and Herald, .

b. Umjesto da surađujemo s našim Stvoriteljem u ostvarivanju Njegove namjere za nas, što mi često radimo? Izaija 45:9, 10. Kako je Kir, neznabožački car, odgovorio na Božju namjeru koju je imao za njega? Izaija 45:13.

„Mi vjerujemo na jedan opći način, ali mnogo gubimo jer nemamo potpuno povjerenje u Boga, našeg Stvoritelja. Kad, usprkos neugodnim okolnostima, možemo u vjeri počivati u Njegovoj ljubavi i svoj zaklon naći u Njemu, mirno se odmarajući u Njegovoj ljubavi, osjećaj Njegove prisutnosti donijet će nam duboku, spokojnu radost. Ovim iskustvom stječemo vjeru koja nas osposobljava da ne jadikujemo, da ne brinemo, već da se oslonimo na Silu koja je beskonačna. „ – Manuscript Releases, sv. 9, str. 289.

„Kad je kralj (Kir) pročitao riječi koje su više od stotinu godina prije njegovog rođenja najavile na koji će način Babilon biti osvojen, kad je čuo poruku koju mu je uputio Vladar svemira ‚Osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te: nek se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo‘ – kad je svojim očima vidio tekst izjave vječnoga Boga ‚Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja te pozvah, imenovah te premda me znao nisi‘ — kad je pratio nadahnuti izvještaj ‚Ja sam ga podigao da pobijedi i poravnao sam mu sve putove. On će obnoviti moj grad i sužnje moje vratiti bez otkupnine i naknade‘, njegovo je srce bilo duboko ganuto, i on je odlučio obaviti zadatak koji mu je odredila božanska volja (Izaija 45:5, 6, 4, 13). Pustit će judejske zarobljenike na slobodu; pomoći će im da obnove Hram Gospodu.” – Proroci i carevi, str. 557, 558.

---

4. SIGURNOST BOŽJE RIJEČI

a. Kada smo u iskušenju da sumnjamo u sigurnost Božje Riječi, čega se trebamo sjetiti o Bogu? Izaija 46:8-10.

„Za ograničeni ljudski um nije moguće da u potpunosti shvati karakter ili djela Beskonačnoga. (...)

Njegovo postupanje s nama i pobude koje Ga na to pokreću možemo razumjeti do te mjere da u tome prepoznamo povezanost beskrajne ljubavi i milosti sa bezgraničnom silom. Njegove namjere možemo shvatiti u tolikoj mjeri koliko je za nas dobro da to znamo; za sve što je iznad toga moramo se s punim povjerenjem osloniti na silu Svemogućega, ljubav i mudrost Oca i Suverenog Vladara nad svime što postoji. (...)

Međutim, Bog nam je u Svetim spisima dao dovoljno dokaza o njihovom božanskom karakteru, i mi ne trebamo sumnjati u Njegovu Riječ zato što ne možemo shvatiti sve tajne Njegove providnosti. (...)

Sve što je Bog našao za dobro da otkrije trebamo prihvatiti, poštujući autoritet Njegove Riječi. Možda su ponekad date samo gole činjenice, bez ikakvog objašnjenja zašto ili kako, ali iako su nam možda neshvatljive trebamo se zadovoljiti time što ćemo ih prihvatiti kao istinu, jer je tako kazao Bog. Sve teškoće nalaze se u slabosti i ograničenosti ljudskog uma.” – Svjedočanstva, sv. 5, str. 698–700.

„U ljetopisima ljudske povijesti uspon naroda, podizanje i padanje kraljevstava naizgled ovise o volji i junaštvu ljudi. Izgleda kao da je razvitak događaja u velikoj mjeri određen njihovom snagom, ambicijom ili hirovima. Ali, u Božjoj je Riječi zavjesa povučena u stranu i mi gledamo iza, iznad, i u svim igrama i protuigrama ljudskih interesa, sila i strasti, oruđa Svemilostivoga koja tiho i strpljivo ostvaruju namjere Njegove volje.” – Odgoj, str. 173.

b. U svojoj namjeri da upotrijebi Kira kako bi izbavio Judu iz Babilona, koje je veliko duhovno izbavljenje Bog zajamčio, i preko koga je ono trebalo doći? Izaija 46:11-13.

„Mesija je tijekom svoje zemaljske službe trebao riječju i djelom otkriti čovječanstvu slavu Boga Oca. Svakim djelom u svom životu, svakom izgovorenom riječju i svakim učinjenim čudom grešnom je čovječanstvu trebao objaviti beskrajnu Božju ljubav.” – Proroci i carevi, str. 696.

---

5. BOŽJI POMOĆNICI

a. Koje nam je iskustvo svima neophodno da bismo surađivali s Bogom u blagoslovljenom djelu spašavanja duša? Psalmi 51:10-13; 2 Korinćanima 4:1-7. Zašto?

„Svaki pravi učenik rađa se u Božjem kraljevstvu kao misionar. Onaj koji pije vode, postaje izvorom života. Primatelj postaje onaj koji daje. Kristova milost u duši je kao vrelo u pustinji koje izvire da osvježi sve i učini one koji su blizu smrti željnima da piju vode života.” – Želja vjekova, str. 195.

„Svatko tko je postao Božje dijete treba se smatrati karikom u lancu spuštenom za spašavanje svijeta, biti jedno s Kristom u Njegovom planu milosrđa i zajedno s Njim tražiti i spašavati ono što je izgubljeno.” – Zdravlje i sreća, str. 105.

„Shvaćate li žrtvu prinesenu na Golgoti dovoljno duboko da ste spremni sve druge interese u svom životu potčiniti radu na spašavanju duša? Ista neodoljiva želja za spašavanjem izgubljenih koja je bila obilježje Spasiteljevog života predstavlja obilježje i Njegovih pravih sljedbenika. Pravi kršćanin ne želi živjeti za sebe. U nastojanju da sve što ima i cijelo svoje biće posveti službi Gospodu, on nalazi pravo zadovoljstvo. Na sve to on je pokrenut neizrecivom željom da pridobije duše za Krista. Oni koji ne osjećaju ovakvu želju trebaju se ozbiljnije zabrinuti za spasenje svoje duše. Njima nedostaje duh koji pokreće na rad i trebaju se ozbiljno moliti za to.” – Svjedočanstva, sv. 7, str. 10.

„Sam nebeski Otac ukazao nam je na djelo koje treba obaviti. Moramo uzeti svoje Biblije i poći opominjati svijet. Moramo biti ‚Bogu pomagači‘ u spašavanju duša — kanali kojima se Njegova ljubav iz dana u dan izlijeva na one koji propadaju.” – Svjedočanstva, sv. 9, str. 150.

---

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Navedite neke od načina za unapređenje Božjeg djela kroz naše zajedničko djelovanje.

2. Čega se trebamo sjetiti kada se suočimo sa žestokim iskušenjima i teškoćama?

3. Što ćemo dobiti ako počivamo u Božjoj ljubavi i u potpunosti se predamo Njemu?

4. Zašto su proročanstva toliko korisna u polaganju temelja za vjeru u Boga?

5. Zašto je misionska revnost precizno mjerilo istinskog obraćenja?