Nedjelja
16. listopada
1. PRIMJER ZA NAS
a. Gdje nas Bog potiče da gledamo – i zašto? Izaija 42:1.
„Isus je za svijet bio izvor spasonosne milosti i svih tih godina dok je povučeno živio u Nazaretu Njegov život se izlijevao u valovima ljubavi i nježnosti. Stari ljudi, patnici i grešnici, djeca u svojim nevinim radostima, sitna stvorenja po šumarcima, strpljive domaće životinje – sve je njih Njegova prisutnost činila sretnima. Onaj čija je moćna Riječ održavala svjetove sagibao se kako bi pomogao ranjenoj ptici. Nije postojalo ništa što ne bi privuklo Njegovu pažnju, ništa što bi smatrao nedostojnim svoje pomoći.
I tako, dok se razvijao u mudrosti i rastu, napredovao je također i u milosti pred Bogom i pred ljudima. (...) Stvarao je oko sebe atmosferu nade i hrabrosti i stoga je bio blagoslov za svaki dom. (...)
On je živio zato da bi u svakodnevnom životu ugodio svome Ocu, da bi Ga slavio i hvalio. On je svoje djelo otpočeo posvećujući se skromnom radu običnih zanatlija koji rade za svagdanji kruh. Radeći u radionici drvodjelje, On je služio Bogu isto onako kao kad je činio čuda u korist mnogobrojnih. I svako mlado biće koje se ugleda na primjer vjernosti i poslušnosti koji je On pružio u svom smjernom domu može polagati pravo na riječi koje je o Njemu izgovorio Otac preko Svetog Duha: ‘Evo sluge mojega, kojega podupirem, izbranika mojega, koji je mio duši mojoj’ (Izaija 42:1).” – Želja vjekova., str. 74.
Ponedjeljak
17. listopada
2. JEDINSTVENI UČITELJ
a. Na što se odnosilo Izaijino proročanstvo o Isusovom glasu (govoru)? Izaija 42:2
„Kristov glas nije se čuo na ulicama, u bučnim prepirkama s onima koji su se protivili Njegovom učenju. Njegov se glas nije mogao čuti u molitvi upućenoj Ocu na ulici, kako bi Ga ljudi mogli zapaziti. Njegov se glas nije čuo ni na veseljima. Njegov se glas nikada nije uzdizao kako bi hvalio samoga sebe, ili kako bi zadobio pohvale i laskanje ljudi. Kada je bio zaokupljen poučavanjem, On se povlačio sa svojim učenicima daleko od gradske vreve na neko povučeno mjesto koje je bilo u skladu s poukama o poniznosti, pobožnosti i vrlini koje je želio utisnuti u njihov um. On se klonio ljudskih pohvala i više je volio usamljenost i mir od buke i pometnje smrtnog i prolaznog života. Njegov se glas mogao čuti u usrdnim zalaganjima pred Ocem; pa ipak za ove aktivnosti On bi izabrao usamljenu planinu i često provodio čitave noći u molitvi za snagu potrebnu da se odupre iskušenjima s kojima se trebao susresti i ispuniti značajan zadatak u cilju spašavanja čovjeka. Njegove molbe bile su usrdne i pomiješane sa snažnim jecajima i suzama. Bez obzira na duševne napore kojima je bio izložen tijekom noći, On nije prestao obavljati svoj posao tijekom dana. On bi ujutro mirno nastavio svoje djelo milosti i nesebičnog dobročinstva.”—The Spirit of Prophecy, sv. 2, str. 30, 31.
„Način na koji se Spasitelj obraćao ljudima u velikoj se mjeri razlikovao od nastupa tadašnjih vjeroučitelja. U Njegovom životu nikad se nije čula bučna prepirka ni nametljiva molitva, nije zapažen nijedan postupak čiji bi cilj bio izazvati divljenje ljudi. Mesija je morao biti skriven u Bogu, a Bog se otkrivao u karakteru svoga Sina.” —Proroci i carevi, str. 693.
b. Što su oni koji su imali prilike slušati Isusove riječi, rekli o načinu na koji je govorio? Ivan 7:46.
„Krist je naš Uzor. Glas Mu je, dok se obraćao ljudima, uvijek bio milozvučan i nikada nije govorio povišenim tonom. Nikada u svom izlaganju nije govorio tako brzo da Mu riječi preskaču jedna preko druge i da se ne mogu razumjeti. Svaka riječ je bila izgovorena tako jasno i razgovjetno.” —The Review and Herald, .
„(Učenici u gornjoj sobi) ugledali su ruke i noge probodene grubim klinovima. Prepoznali su Njegov glas, koji se razlikovao od svakog drugog.” - Želja vjekova, str. 803.
Utorak
18. listopada
3. DOPIRANJE DO DUŠA
a. Što je Izaija također prorokovao o Isusu? Izaija 42:3. Što je Gospodnji zadatak podrazumijevao? Ivan 10:16; Matej 12:20, 21.
„Crkva nije bila ispravno educirana za rad izvan svog kruga. Mnoge duše izvan nje mogle su biti prosvjetljenje istinom i to bi unijelo puno više svjetla u crkvu samo da je svaki član koji tvrdi da ima posebnu svjetlost istine radio srcem, dušom i riječju na zadobivanju duša. Sve u svemu, članovi crkve su premalo učinili za one kojima je potrebna svjetlost, za one koji su izvan crkve Adventista sedmog dana. (...) Bog je za svakoga odredio njegovu dužnost. Na sudu se nitko neće moći opravdati što tu dužnost nije izvršio.” – Svjedočanstva za propovjednike, str. 127, 128.
„Za Isusovo srce je sama prisutnost nevolje predstavljala poziv za pomoć. Siromašni, bolesni, usamljeni, odbačeni, obeshrabreni, klonuli duhom pronalazili su u Njemu suosjećajnog Spasitelja, Moćnog Iscjelitelja. (...) Krist je poistovjećivao svoje interese s interesima napaćenog čovječanstva i On nam poručuje da sve što učinimo kako bismo olakšali patnje napaćenima, učinili smo Njemu.”—Medical Ministry, str. 121.
b. S kojim je ciljem Isus došao na ovaj svijet? Ivan 3:17. Što pokazuje Njegovo strpljenje prema grešnicima?
„Kad je Juda postao učenik, on nije bio neosjetljiv prema ljepoti Kristovog karaktera. Osjećao je utjecaj one božanske sile koja je privlačila duše k Spasitelju. Onaj koji nije došao slomiti stučenu trsku niti ugasiti žižak koji se dimi nije odbacio tu dušu dok god je u njoj postojala i jedna jedina želja za svjetlošću. Spasitelj je pročitao Judino srce: znao je svu dubinu nepravde do koje će pasti ukoliko se ne oslobodi Božjom milošću. Dovodeći ovoga čovjeka u vezu sa sobom, stavio ga je u položaj da iz dana u dan bude u dodiru s izvorom neiscrpne i nesebične ljubavi. Da je Juda otvorio svoje srce Kristu, božanska milost bi odagnala demona sebičnosti pa bi čak i on postao podanik Božjeg kraljevstva. - Želja vjekova, str. 294.
„Svim srcem je čeznuo za tim da spasi njegovu dušu. Osjećao je za njim istu onu bol koja Ga je obuzimala kad je, promatrajući Jeruzalem, zaplakao nad gradom osuđenim na propast. Srce Mu je bolno naricalo: ‘Kako da te prepustim?’ Silu te ljubavi koja jednostavno primorava osjetio je i sam Juda.” – Medical Ministry, str. 645.
Srijeda
19. listopada
4. POUZDAN POMOĆNIK
a. Kakav je bio Isusov stav prema teškim situacijama i kako nam taj primjer može biti od pomoći? Izaija 42:4.
Došao je pronaći i spasiti ono što je izgubljeno. Spustio se u dubine ljudske bijede i jada kako bi čovjeka takvog kakav je: uprljanog izopačenošću, uniženog porokom, iskvarenog grijehom i udruženog sa Sotonom u otpadništvu uzdigao k sebi da sjedi na Njegovom prijestolju. Ali o Njemu je zapisano da mu ‚neće dosaditi, niti će se umoriti,‘ i on je hodio putem samoodricanja i samopožrtvovanja, ostavljajući nam primjer kako bismo mi Ga slijedili. Mi trebamo raditi kao što je Krist radio, zapostavljajući vlastita zadovoljstva, okrećući leđa Sotoninim podmićivanjima, prezirući lagodnost i udobnost i užasavajući se sebičnosti, kako bi pronašli i spasili ono što je izgubljeno, dovodeći duše iz tame ka svjetlosti, ka sunčevoj svjetlosti Božje ljubavi. Nama je naređeno da idemo i propovijedamo evanđelje svakom stvorenju. Mi trebamo odnijeti izgubljenima vijest da Krist može oprostiti grijehe, obnoviti ljudsku prirodu, zaodjenuti dušu u odjeću Njegove pravednosti, dovesti ga u stanje u kojem može razumjeti Kristov um i poučiti ga i osposobiti da bude Božji suradnik.” - Fundamentals of Christian Odgoj, str. 199.
b. Koju garanciju imaju svi oni koji žele raditi za Boga u svom okruženju? Izaija 40:30, 31.
„Divne su i čudesne mogućnosti koje se pružaju mladima da u Božjoj Riječi nađu svoju sigurnost. Ljudski um jedva može imati predodžbu o duhovnim dostignućima do kojih se svako mlado biće može uzdići ako postane sudionik u božanskoj prirodi. Ispravljanjem svojih grešaka i zadobivanjem pobjede oni svakog dana mogu rasti u mudrosti dok ne postanu snažni ljudi i žene u Kristu Isusu.
Čovjek koji se uzda u Gospoda u Njemu nalazi svoju snagu i dovoljno je jak da se održi i pod najtežim pritiskom. Ali ipak, kad je usrdno zamoljen, on lako staje na stranu milosti i sažaljenja, jer je to Kristova strana.
Onaj tko se potpuno potčini i preda Bogu spreman je tvoriti Njegovu volju. On vrijedno i u poniznosti uvijek nastoji saznati što je Božja volja. On prihvaća disciplinu i ne usuđuje se rukovoditi samo svojim ograničenim rasuđivanjem. On u molitvi neprekidno održava vezu s Bogom i razgovara samo o onome što je nebesko. Povezujući se tako s Beskonačnim Stvoriteljem, čovjek postaje sudionik u božanskoj prirodi. Njemu strijele neprijatelja ne mogu nauditi jer je zaštićen oklopom Kristove Pravednosti.” – Moj život danas, str. 277.
Četvrtak
20. listopada
5. KAKO JE MOĆAN BOG KOJEM SLUŽIMO!
a. Što nam Izaija govori o Božjoj moći? Izaija 40:26–29.
„U pjesmi ptica, u uzdasima drveća, u šumu mora još uvijek možemo čuti glas Onoga koji je razgovarao s Adamom u Edenskom vrtu u smiraj dana. I kad sagledamo svu Njegovu moć u prirodi, nalazimo utjehu, jer riječ koja je sve stvorila jest ona riječ koja daje život duši. Onaj ‘koji reče da iz tame zasvijetli svjetlost, zasvijetli u srcima vašima na svjetlost poznanja slave Božje u licu Isusa Krista’ (2 Korinćanima 4:6).” - Želja vjekova, str. 281, 282.
„I zvijezde imaju radosnu poruku za svako ljudsko biće. U takvim trenucima koje svatko doživljava, kad srce klone a iskušenje bolno tišti, kad prepreke izgledaju nepremostive, životni ciljevi nedostižni, njegova lijepa obećanja kao jabuke iz Sodoma, gdje bi se tada moglo naći više hrabrosti i čvrstine nego u poruci koju nam je Bog naredio da naučimo od zvijezda i njihovog postojanog kretanja?” —Odgoj, str. 115.
b. Što ćemo biti navedeni učiniti dok razmišljamo o Božjoj veličini? 1 Samuelova 12:24; Marko 5:19; Psalmi 31:19.
„Pustinjsko drvo simbol je onoga što Bog želi da bude život njegove djece na ovom svijetu. Ona trebaju voditi na živu vodu umorne, uznemirene duše kojima prijeti propast u pustinji grijeha.” Odgoj, str. 116.
petak
21. listopada
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako mogu kršćani—uključujući mlade— ispuniti riječi iz Izaije 42:1 u svakodnevnom životu?
2. Što je činilo Kristov način poučavanja tako karakterističnim u ovom svijetu?
3. Kako možemo slijediti Kristov primjer u pomaganju onima koji se nalaze izvan crkve?
4. Dok rastemo u mudrosti, što ćemo činiti svakog dana?
5. Čemu se možemo poučiti od zvijezda?